Tri i pol godine otkako je na Općinski građanski sud u Zagrebu stigla privatna tužba umirovljenog tenisača svjetskog kalibra Goran Ivanišević protiv njegove bivše supruge Tatjana Dragović jer smatra da mu majka njihovo dvoje djece duguje više od 2,47 milijuna eura na ime navodne pozajmice, sud je nakon niza peripetija donio nepravomoćnu odluku.
Sud je zaključio da nekada prvi reket Hrvata nije uspio u sporu te mu bivša manekenka ne duguje ništa pa joj, nastavno na to, mora platiti 173.937 eura parničnog troška s kamatama.
Ta je odluka uslijedila nakon što vještak nije uspio provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo točno kolanje novca među bivšim supružnicima, poput onoga sa zajedničkog računa u Monaku, jer Ivanišević, za razliku od Dragović, nije dostavio kompletnu traženu dokumentaciju.
Dodajmo ovome, iako je Dragović dobila prvostupanjsku bitku, privremena mjera kojom su joj blokirani svi bankovni računi i čime joj je bila dovedena u pitanje i egzistencija, i dalje ostaje na snazi do pravomoćnosti presude.
Sud je na dispoziciji imao iskaze bivših supružnika, kao i materijalnu dokumentaciju, pa čak i međusobne poruke koje su izmjenjivali, te je zaključeno da između njih nije bio sklopljen ugovor o zajmu niti je bio ugovoren ikakav rok vraćanja novca, ali i da nije dovoljna sama predaja novca tuženici.
-Nesporna je činjenica da je tuženica podizala novac sa zajedničkog računa u monegaškoj banci i s tužiteljeva računa u Zabi. Čak i pod pretpostavkom da se radilo o novcu koji pripada isključivo tužitelju (kao što Ivanišević tvrdi, a Dragović osporava), nije dovoljan zaključak da je između stranaka zaključen ugovor o zajmu, već je odlučno je li tužitelj tuženici određeni iznos novca dao na raspolaganje uz ugovorenu obvezu vraćanja u dogovorenom roku. Prema ocjeni suda, navedeno ne proizlazi iz tužiteljeva iskaza. Tužitelj je kazao da je dogovorio s tuženicom da ona može podizati novac u banci za djecu koliko njima treba, ali da je ona s tog računa, protivno dogovoru, prebacivala za sve što njoj treba u životu i nakon prestanka braka. A to je tužitelj pasivno promatrao pet godina – navela je sutkinja u obrazloženju presude, podsjećajući da iznos zajma treba biti određen da bi se radilo o ugovoru o zajmu, jer prebacivanje unaprijed neodređenog iznosa ne može se okvalificirati kao pozajmljivanje.
Sutkinja se potom osvrnula na dio Ivaniševićeva iskaza u kojem je kazao da je “pet godina gledao kako Dragović prebacuje novac u iznosima koji premašuju potrebe njihove zajedničke djece jer su, kako je naveo, formalno bili u braku pa je to dopustio…”.
-Iz toga proizlazi da je dopuštao da tuženica prebacuje novac za koji je znao da joj nije dužan platiti. Osim što je sud vezan činjeničnim tvrdnjama stranaka, tužitelj tvrdi da je novcem tuženici pomagao iako je bio svjestan da to nije dužan činiti. Tako tužitelj nema pravo na vraćanje bez osnove stečenih iznosa. Odredbom čl. 1112. st. 1. ZOO-a propisano je da tko izvrši uplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. A tužitelj je sam iskazao da je pasivno promatrao kako ona neovlašteno s njegova računa podiže novac – navodi još sutkinja, dodajući i da iz Ivaniševećeva “iskaza ne proizlazi da bi bio ugovoren rok vraćanja, a to je bitan sastojak ugovora o zajmu”.
Sud se još osvrnuo i na suprotne navode sukobljenih strana, Ivaniševića i Dragović, o tome što točno potvrde o prometu po računima, odnosno bankovni izvadci, dokazuju, jer bivši tenisač tvrdi da se radilo o pozajmici, a bivša manekenka da se radilo o složenom međusobnom financijskom odnosu koji nema obilježja ugovora o zajmu.
-Činjenice u pogledu izloženih suprotnih navoda stranaka ovaj sud ne može sam utvrditi jer nema stručno znanje za ocjenjivanje financijskih isprava koje se nalaze u spisu. Stoga je određeno financijsko vještačenje, međutim vještak je zatražio od parničnih stranaka isprave potrebne za izradu nalaza i mišljenja, no tužitelj njegovu zahtjevu nije udovoljio, pa nalaz i mišljenje nisu izrađeni te je, nakon pokušaja zlouporabe procesnih ovlaštenja i tužiteljeva polemiziranja s financijskim vještakom u pogledu činjenica koje su isprave potrebne za vještačenje, sud odustao od izvođenja tog dokaza – objasnila je dalje sutkinja, ocijenivši da Ivanišević u konačnici, jer je na njemu teret dokazivanja, nije dokazao osnovu ni visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.
Podsjetimo, pretposljednje sudsko ročište prošlog ljeta bilo je maratonsko. Trajalo je gotovo šest sati, u napetoj atmosferi i s nekoliko kraćih prekida. Ivanišević je u sudnici kazao da je parnicu pokrenuo jer mu je “Tatjana otuđila novac koji nije bračna stečevina i koji je zaradio on”.
U sudnici je njegov branitelj predložio isključenje javnosti, međutim sud je taj prijedlog odbio.
-Imali smo dogovor da ona vrati taj novac, no to se nije dogodilo i zato smo tu. Da napomenem, sporazum je iz 2012. i zaključili smo ga na inicijativu odvjetnika Vukića u Rijeci. Tada smo bili u braku i ona je tražila da zaključimo sporazum prema kojem pola moje zarade pripada njoj dok smo u zakonitom braku. Sporazumjeli smo se da se proda zemlja koja je glasila na moju mamu i da Tatjani pripadne 40 posto, a meni 60, no nakon prodaje tog zemljišta ona je zadržala cijeli iznos. A 2014. je s novim partnerom dobila dijete, a ja sam potom nastavio financirati nju, njezina partnera i njihovu obitelj, kao i svoju vlastitu – ispričao je Ivanišević u sudnici. Na to je sutkinju zanimalo što je mislio u pogledu postojanja njegove obveze iz sporazuma iz 2012. s obzirom na to da je nastavio i dalje s financiranjem bivše supruge, Ivanišević je rekao: “Nisam mislio ništa. Nastavio sam ih financirati jer ni ona niti njezin novi partner nisu radili, pa eto. To financiranje bilo je sa zajedničkog računa u Monaku s kojeg je podigla novac i za koji tražim da mi se vrati. Ona ništa nije radila. To je novac od moje zarade. A s tog računa prebacivala je na svoj Zabin račun novac u Zagrebu. Kako sam imao punomoć na tom računu, mogao sam sve to i vidjeti. Prebacivala je puno previše.”
Potom ga je sutkinja zatražila da pojasni tvrdnju o previše prebacivanja novca i koliko je dugo gledao da bivša supruga prebacuje tako njegov novac, na što joj je Ivanišević odgovorio da “nije mogla prebacivati koliko novca hoće i kad god joj se hoće, već da je dogovor bio da može uzimati za djecu koliko im treba”.
-Ali ona je prebacivala za sve što joj treba u životu. I nakon prekida našeg braka od 2016. pa do 2021. Ja sam gledao kako ona prebacuje punih pet godina. Ona nije znala da imam punomoć i da vidim koliko novca podiže, ali ajde, bili smo formalno u braku pa sam joj to onda pustio. Što se tiče toga da smo se formalno razveli 2016., a ona je zasnovala novu obitelj 2014., mi smo, znate, imali vrlo specifičnu situaciju. Bili smo u dobrim odnosima. Ona me tražila da joj pomognem financijski. I jesam, računajući da će mi taj novac vratiti – objasnio je dalje Ivanišević, na što ga je sutkinja upitala je li tražio od nje povrat novca, pa joj je dao odgovor da jest. I to puno puta, kako je još rekao, ali da je ona uvijek nalazila razne izgovore.
Naveo je još da ju je zadnji put tražio 2021. te da je nakon toga prekinula svu komunikaciju s njim.
-Do tada je komunikacija bila korektna. Počele su malverzacije s imovinom koju je počela prebacivati prvo na kćer. Zatim je sa sestrom potpisala fiktivni ugovor da je ona sestri, pak, dužna milijun i pol eura, ali ona da se još rodi 50 puta neće imati taj novac. Nakon što je prestala sa mnom komunicirati, počeo sam pokretati parnice protiv nje jer želim svoj novac natrag. I to je suština ove parnice kao i svih drugih koje su između nas. Želim novac koji mi je Tatjana otuđila – zaključio je Ivanišević.
Odgovarajući dalje na pitanja suda kako je računao da će mu tuženica vratiti novac jer je rekao da ona ništa nije radila i da je bila bez ikakvih prihoda, Ivanišević je objasnio da je računao na novac koji je stekla prodajom zemljišta njegove majke, ali je na kraju ona kupila nekretninu u Dubrovniku.
-Tatjana je uvijek nešto novo izmišljala što se tiče povrata novca. Tijek novca s računa nisam pomno pratio cijelo vrijeme jer sam u nju imao povjerenja, a ona je takav mozak zato što nikada u životu nije ništa radila. Želio bih dodati još da je ona, nakon što sam podnio ovu tužbu, s računa u Monaku opet prebacila više novca od dogovorenog. Valjda sam ju 500 puta pitao koliki je iznos prebacila jer sam vidio, ali mi je lagala da je prebacila manje novca, pa sam provjerio situaciju i nazvao bankara u Monaku, pa me nakon toga Tatjana pitala porukom zašto sam zvao bankara jer da sam je osramotio. I tada sam shvatio da se mogu pozdraviti sa svojim novcem i da je jedini put da ga dobijem preko suda. Račun smo na kraju zatvorili na moju inicijativu. I od tada ona nema pristup mojim prihodima. Inače, ja sam njoj davao naloge da ona s računa u Monaku prebaci određeni iznos na svoj račun, koji je potom ona prebacivala na moj zagrebački. I ona je tijekom tih postupanja prebacivala više i zadržavala si razliku. Na taj zajednički račun isplaćivali su se moji honorari, a ona je izdavala račune prije plaćanja. Bili su to računi za turnire koje sam ja igrao. I smatram da to nije bio neki veliki posao koji je ona obavljala za mene. Ja sam joj to dao da nešto radi i zaradi. Kasnije sam shvatio koliko je tako novca uzela. Potrošila je na doktore nevjerojatne iznose – pojašnjavao je dalje poznati tenisač.
Njegova odvjetnika zanimalo je je li taj iznos za koji tvrdi da mu bivša supruga duguje pozajmica ili pomaganje, s obzirom na to da se pomaganje može različito tumačiti, kao i za koliki je iznos Dragović prodala zemlju njegove majke u Splitu, pa je Ivanišević ustvrdio da se i pozajmicama može nekome pomoći.
-Tatjana je 2015. prodala 30.000 m² zemljišta u Splitu za 5,2 milijuna eura. Bilo je to 2015. Nakon vraćanja kredita, od te svote na računu je ostalo 3,8 milijuna eura, a ja svojih dogovorenih 60 posto nisam nikad dobio – ustvrdio je Ivanišević, nakon čega ga je odvjetnik upitao je li ispunio svoju obvezu iz sporazuma iz 2012. da na nju prenese prava iz sporazuma koji je imao sa svojim menadžerom.
-Ta se prava na nju ne mogu prenijeti jer je to ugovor između mene i mojih menadžera, ali kad sam s njom to potpisao da svakome od nas dvoje pripada pola moje zarade, to ima isti učinak kao da sam ja svoja prava iz tog sporazuma prenio na nju. Ne znam kako ide prema zakonu, ali smatram da kad netko dođe s novim mužem i s njim dobije dijete, da sve to prestaje. Ona je za mene od potpisivanja sporazuma obavljala neke menadžerske poslove. Radilo se o reklamama za sok Juicy te Pampers pelene (vrijednost s Pampersom bila je oko 55.000 eura). Osim toga, završila je bila i neke pregovore koji su bili u tijeku. I od tih poslova uzela je 50 posto zarade. Zbog toga sam, moram dodati, imao problema sa svojim menadžerima jer ja to tako ne smijem raditi. Ali sam uz neko moje moljenje uspio da to prođe – rekao je još Ivanišević te otkrio da je ispunio i 550.000 eura tešku obvezu iz ugovora o ustupu potraživanja iz 2020. godine prema Dragović, jer da je to bio jedini način da proda stan u centru Zagreba.
Potom je odvjetnika od Dragović interesiralo čija je točno bila zemlja kod Splita koju je ona prodala, te dobiva od Ivaniševića pojašnjenje da je zemlja bila njegova, koju je prebacio na njezino ime jer je “ona to tražila i bila u bojazni da će joj netko nešto uzeti”.
Tenisačevo svjedočenje mirno je slušala Dragović, a kad je došla na red za svjedočiti, “udarila” je kontru. Odmah je negirala da je između nje i Ivanišević bio zaključen ikakav ugovor o zajmu, niti usmeni niti pisani.
Do 2016. bili smo u braku, a 2012. zaključili smo taj sporazum kako bismo podijelili zajedničku imovinu i definirali posao koji bih ja za njega trebala obavljati. I zaključili smo ga u Rijeci na njegovu inicijativu, a ne moju. Povod tome bio je događaj od nekoliko mjeseci ranije. Goran je raspolagao vrijednom nekretninom koja je bila naša bračna stečevina. Prodao ju je, a da meni o tome išta rekao nije, a onda, kako bi to kompenzirao, 2012. je predložio da zaključimo taj sporazum. Ja sam za njega intenzivno počela raditi 2015. te smo otvorili zajednički račun u Monaku. Oboje smo imali ista prava po tom računu: zvati banku i davati naloge. On je 2016. raskinuo ugovor sa svojim menadžerom Ion Țiriac, a stvari su u našem slučaju funkcionirale ovako: Goran je potpisao ugovor s agencijom Starwing. I ja sam, pak, kao konzultantica potpisala ugovor s njima. Odvjetnik Hlevnjak, koji nas je oboje zastupao, dogovorio je da se u Goranov ugovor s agencijom unese da oni nemaju pravo na proviziju na poslove koje mu pronađem ja, tako da je, pored te agencije, Goran imao i mene kao svoju agenticu – pojasnila je Dragović, ističući da Ivanišević ni jednom u šest godina nije nazvao banku u Monaku i pitao što se događa s novcem, već da joj je davao naloge i sve rješavao preko nje.
Sutkinju je potom interesiralo zašto je postupala po takvim nalozima dalje ako od 2016. nisu više bili u braku, pa joj je Dragović odgovorila da joj je posao koji je obavljala za Ivaniševića od 2015. do 2020. bio jedini izvor egzistencije, nakon čega je pokrenula vlastiti posao.
-Postupala sam po Goranovim nalozima te po nalozima njegova poreznog savjetnika i odvjetnika Pero Lozica. Primjerice, Boro Maletiću odnijela sam visoki iznos gotovine za posredovanje za tenisku školu u Turskoj. Jako mi je bitno napomenuti da su se s našeg zajedničkog računa plaćali troškovi naših kreditnih kartica, Goranov auto, kapara za njegov stan… Kod odljeva s tog računa treba gledati i druga plaćanja, a ne samo isplate na moj račun. Istina je da se s tog računa u Monaku u cijelosti financirao moj i njegov život, kao i životi naših obitelji. Ali to nisu bile nikakve pozajmice, nego naš dogovor. I, naravno, da je on u svakom trenutku mogao reći da to njemu više ne odgovara. Kao što je napravio 2021., pa smo račun zatvorili. I počeo me u porukama tražiti novac, odnosno da podijelimo prodaju dionice na moje ime. Nisam na to pristala jer je ta podjela bila već davno obavljena. Njemu je 2014. njegova mama darovala zemlju kod Splita, on ju je godinu kasnije darovao meni i našao kupca Ciril Zovko s kojim sam ja zaključila kupoprodajni ugovor. Od tog novca djelomično je plaćen Goranov kredit, a ostatak je otišao na moj račun u Monaku, za koji je Goran bio opunomoćen, iako sad govori suprotno, da nije – otkrila je još Dragović, navodeći da su novac s tog računa podijelili. Svatko ga je investirao u nešto. Ona u dionice, za koje joj je Ivanišević 2021. godine sugerirao da ih proda i podijeli novac.
-Poznajete li vi dobro tužitelja? – upitala je sutkinja Dragović i dobila odgovor: “Mislila sam da ga poznajem, ali danas to više ne bih rekla. I budući da je rekao da ja nikad u životu nisam ništa radila, željela bih reći da ja radim od svoje 13. godine života i imala sam vrlo uspješnu karijeru”.
Ivaniševićev odvjetnik ju je potom upitao po kojoj je osnovi podizala novac sa zajedničkog računa u Monaku, odnosno je li to bilo temeljem menadžerskog ugovora ili radi izbjegavanja poreznih obveza. Dragović je kazala da je “sredstva koristila prema zajedničkom dogovoru i da je postupala po njegovim nalozima šest godina”.
Podsjetimo, prema tužbi, od rujna 2015. do travnja 2021. Ivanišević je u više navrata bivšoj partnerici posudio 2,9 milijuna eura u različitim valutama. Novac joj je isplaćivan sa zajedničkog računa u Monte Carlu, kao i s njegova osobnog računa u Zagrebačkoj banci. Novac mu je navodno trebala vratiti do kraja 2021. godine, ali je naveo u tužbi i da mu je do tada vratila tek dio – 454.538 eura, ostavši mu dužna još točno 2.477.962 eura, a koji iznos potražuje s kamatama.
Inače, u odgovoru na tužbu, među ostalim, u dijelu gdje je Ivanišević dostavio WhatsApp poruke od 17. i 24. ožujka 2021. godine navodi se da je on “zahtijevao od nje da mu prebacuje novac i da su te poruke dokaz modus operandija na koji je način on prebacivao novac sa zajedničkog računa na svoj račun, očito izbjegavajući porezne obveze”. Dragović je na te poruke odgovorila drugim WhatsApp porukama iz kojih, kako tvrdi, nije razvidno da se radilo o zajmu novca njoj koji bi bila u obvezi vraćati, već je to bio zajednički novac na zajedničkom računu. Pritom je u odgovoru na tužbu još Dragović naznačila da poruke od 25. svibnja 2020. i 14. rujna 2020. dokazuju da je novac zajednički, a da je njemu, radi izbjegavanja poreza, odgovaralo da ona sa zajedničkog računa prebacuje na vlastiti račun u Hrvatskoj, a potom na njegov račun u Hrvatskoj.
