Troje volontera Crvenog križa umrlo je u Demokratskoj Republici Kongo vjerojatno od ebole, objavio je BBC.
Vjeruje se da su se volonteri zarazili ebolom 27. ožujka dok su u provinciji Ituri, žarištu sadašnje epidemije, radili na projektu koji nije povezan s tim virusom. Iako se u to vrijeme ebola, izazvana sojem Bundibugyo, već širila u provinciji Ituri, izbijanje zaraze nije bilo prepoznato. Podsjetimo, trenutačno se kao prvi slučaj sadašnje epidemije vodi medicinska sestra u provinciji Ituru koja je od ebole preminula 20. travnja. Uz Ituri, slučajevi ebole su otkriveni u regijama Sjeverni i Južni Kivu. Volonteri Crvenog križa su među prvim poznatim žrtvama epidemije ebole u DR Kongu koja je dosad izazvala više od 170 smrtnih i 750 slučajeva sumnje na zarazu. Istodobno, u susjednoj Ugandi identificirana su tri nova slučaja zaraze, pa se broj zaraženih popeo na pet.
U petak je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podigla razinu procjene rizika za nacionalnu epidemiju ebole u DR Kongo na “vrlo visoku razinu”.
“Sada podižemo procjenu rizika na vrlo visoku na nacionalnoj razini, visoku na regionalnoj te nisku na globalnoj razini”, rekao je novinarima čelnik WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Prethodno je WHO 17. svibnja ebolu u DR Kongu i Ugandi proglasio međunarodnom zdravstvenom prijetnjom. U petak je, također, Afrički centar za kontrolu i prevenciju bolesti upozorio da je još deset zemalja na kontinentu u opasnosti od epidemije: Angola, Burundi, Srednjoafrička Republika, Republika Kongo, Etiopija, Kenija, Ruanda, Južni Sudan, Tanzanija i Zambija.
Ebola je zarazna tropska bolest čiji je uzročnik istoimeni virus otkriven 1976. godine. Postoji šest sojeva virusa, među kojima je i Bundibugyo, uzročnik sadašnje epidemije. Taj je soj otkriven 2007. godine u Ugandi i dosad je izazvao dvije epidemije: smrtnost od toga soja je između 30 i 50 posto. Kao i ostali sojevi ebole, Bundibugyo se prenosi kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama te može uzrokovati simptome slične gripi, povraćanje i proljev, a naposljetku unutarnje i vanjsko krvarenje, zatajenje bubrega i jetre te smrt. Za taj soj ebole ne postoje ni cjepivo ni učinkovita terapija.
Prema WHO-u, dokazi upućuju na to da se virus Bundibugyo neopaženo širi već oko dva mjeseca u provinciji Ituri na sjeveroistoku DR Kongo u blizini granice s Ugandom i Sudanom. Epidemiolozi stoga smatraju da je stvarni broj zaraženih mnogo veći od potvrđenog broja slučajeva. Na temelju stopa smrtnosti iz prethodne dvije epidemije izazvane sojem Bundibugyo i potvrđenih smrtnih slučajeva u sadašnjem izbijanju bolesti, već sada bi moglo biti više od 900 slučajeva, pokazala je studija modeliranja koju su napravili epidemiologinja Ruth McCabe i njezini kolege na Imperial Collegeu u Londonu.
No, nesigurnosti u toj procjeni znače da bi broj slučajeva mogao premašiti tisuću. Još jedna velika nepoznanica je koliko brzo raste broj slučajeva, što bi moglo ukazivati na to kada je epidemija počela, i koliko bi mogla postati velika. “Osobito je važno dostaviti resurse u regiju, ljudima u pogođenim područjima, kako bi se spriječilo širenje zaraze i daljnja smrtnost”, rekla je Ruth McCabe za Nature.
Kako je buknula epidemija ebole u provinciji Ituri, još nije poznato, ali znanstvenici su fokusirani na voćne šišmiše. Oni su rezervoar virusa ebole i rašireni su u toj provinciji, a i ranije epidemije, uključujući dosad najsmrtonosniju 2014.-2016. godine (preminulo 11.300 ljudi od 28.600 zaraženih), bile su uzrokovane prijenosom virusa sa šišmiša na druge životinje ili ljude.
