Tržište taksi usluga u Hrvatskoj, transformirano dolaskom digitalnih platformi poput Ubera i Bolta, i dalje privlači velik broj onih koji traže brzu zaradu ili promjenu karijere. Dok jedni u tome vide priliku za financijsku neovisnost, drugi upozoravaju na visoke troškove održavanja, amortizaciju vozila i iscrpljujući radni ritam koji često ostavlja malo prostora za privatni život. Upravo je ta dilema potaknula žustru raspravu na platformi Reddit, gdje je jedan korisnik iznio sumnju u priče o nevjerojatnim dnevnim prihodima.
Njegova objava ukazuje na opasnost od nepromišljenih ulaganja temeljenih na neprovjerenim informacijama. “Poznajete li nekoga tko vozi taksi? Ako da, koliko rade i koliko zarađuju? Jednom je prijatelju njegov prijatelj pričao da je prošle godine počeo voziti taksi za Uber i Bolt. Uvjerava ga da je tu prava zarada, da se puno vozi, čak 12 sati dnevno, ali da se svaki dan prikupi 250 eura, ako ne i više. Poziva ga da zajedno kupe bolji automobil pa da jedan vozi 12 sati, a drugi ostalih 12 sati. Meni se to čini sumnjivo, ali mu nisam htio nametati svoje mišljenje. Ima li netko iskustva s tim? Prijatelj bi trebao dati svoju ušteđevinu za pola automobila i još dati otkaz, pa ne bi bilo dobro da se zaleti bez razloga”, napisao je autor, tražeći savjet od zajednice, piše Dnevno.hr.
Ubrzo su uslijedile reakcije onih koji su izravno ili neizravno povezani s industrijom prijevoza, a koje pružaju znatno trezveniju sliku o stvarnim primanjima. “Tih 250 eura je vjerojatno promet, a ne čista dobit. Kada se od toga oduzmu provizije aplikacija od 25 posto, PDV na te provizije, trošak goriva, doprinosi, porez na dohodak te najam ili amortizacija vozila, vozaču ostane tek trećina te svote. Raditi 12 sati dnevno, svaki dan, put je prema izgaranju i prometnoj nesreći, a ne prema bogatstvu”, upozorio je jedan od komentatora, naglašavajući razliku između bruto prihoda i onoga što ostaje na računu.
Skriveni troškovi i rizik partnerskog ulaganja u vozilo
Osim financijskih kalkulacija, sudionici rasprave upozoravaju i na pravne te tehničke zamke zajedničkog ulaganja u vozilo koje bi bilo u pogonu 24 sata dnevno. “Kupiti ‘bolji auto’ s nekim popola i voziti ga u dvije smjene je recept za katastrofu. Automobil koji radi 24 sata na dan će se u godinu dana doslovno raspasti od kilometraže, a vrijednost će mu pasti na nulu. Tko će snositi trošak ako jedan od njih sudjeluje u nesreći? Partnerstvo u kojem jedan daje otkaz i ulaže svu ušteđevinu u takav posao je prevelik rizik za obećanja koja zvuče previše dobro da bi bila istinita”, glasio je jedan od detaljnijih osvrta koji problematizira dugovječnost investicije.
Iskusniji vozači istaknuli su kako je zarada od 250 eura dnevno moguća samo u ekstremnim uvjetima, poput turističke sezone ili blagdana, dok je prosječan dan znatno skromniji. “Prijatelj ti priča lovačke priče. Može se zaraditi, ali to je rudarski posao. Tko god tvrdi da mu svaki dan ostaje 250 eura čistoga, vjerojatno ne računa troškove održavanja koji dođu na naplatu nakon par mjeseci gradske vožnje. Neka mu prijatelj radije zadrži siguran posao dok ne vidi koliko se kolega zapravo žali na uvjete rada”, zaključio je jedan od korisnika, savjetujući oprez prije donošenja radikalnih životnih odluka.
Opći dojam rasprave je da taksi vožnja postala industrija u kojoj se preživljava uz naporan rad, dok su priče o “lakoj lovi” uglavnom plod nerazumijevanja ekonomije poslovanja ili iznimnih slučajeva koji ne predstavljaju pravilo.
