Saborski zastupnik i glavni tajnik Domovinskog pokreta (DP) Josip Dabro priopćio je u četvrtak da je podnio neopozivu ostavku na mjesto glavnoga tajnika DP-a, da je o svojoj odluci i razlozima informirao predsjednika DP-a Ivana Penavu koji je njegovu odluku „prihvatio s olakšanjem“.
„Prihvatio ju je s olakšanjem, koje sam očekivao zbog niza razloga unazad nekoliko mjeseci, poštovao to zbog nužne političke odgovornosti, ali koji su me realno sputavali u mom radu“, naveo je Dabro, dodajući da je o svojoj odluci informirao i kolege iz rukovodstva, saborske zastupnike i ministre iz DP-a.
Kaže da se na ostavku odlučio potpuno uvjeren da s tim dodatno otvara prostor jasnijoj političkoj odgovornosti predsjedniku stranke, što relaksira rukovođenje DP-om i sve zastupnike DP-a u Saboru.
„U mojoj prirodi i mom poimanju političke odgovornosti nikada nije bilo mjesto alibiju ili skrivanju (…) Tako gledam i profil DP-a, takav karakteran politički razvoj stranke očekujem“, ističe Dabro u poduljem priopćenju.
Stranačke funkcije često mogu biti alibi
Dabro drži da će daleko efikasnije zacrtane ciljeve moći pokušati ostvariti bez odgovornosti funkcije glavnog tajnika, kao član rukovodstva i saborski zastupnik u Klubu, „jer stranačke funkcije često mogu biti alibi zbog pretjerane i neopravdane kompromisne brige za vladajuću koaliciju i niz interesa u njoj“.
„Smatrao sam poštenim i formalno izbjeći poziciju na kojoj eventualno mogu otežati jasniji profilaciju politika legitimnog predsjednika stranke Ivana Penave, uvjeren da je to pravac jačanja naše pojedinačne odgovornosti i uspješnijeg profiliranja stranke, ali i svakoga od nas“, kaže Dabro.
Navodi i kako je kao glavni tajnik DP-a odmah nakon parlamentarnih izbora, „a pogotovo tijekom i nakon agenturnog pokušaja puča i pokušaja preuzimanja kontrole nad većim brojem zastupnika DP-a ili kako ljevica i agenti naglašavaju ‘većeg broja ruku’, u izvedbi agenta s Batajnice Marija Radića, bio izložen prljavim udarima“.
Kaže kako „svi u stranci znaju“ da je razlog tome bila činjenica da je bio glavna zapreka „takvim naručenim političkim prekrajanjima“.
Tvrdi i da se nikome i nikada nije predstavljao kao svetac, niti kao hijerarhijski uzor po funkciji, da je nudio i zahtijevao pošten odnos, odanost ideji državnosti hrvatskog naroda i uvjerenje da se može puno dobroga uraditi uzdignute glave. Jednako sam poštovanje nudio i svim partnerima u vladajućoj koaliciji, čak i kad su njihovi stavovi meni i nama u DP-u bili potpuno neprihvatljivi, naglasio je.
„Znao sam da nemamo mogućnost, ni pravo u realnim okolnostima ustrajavati isključivo na politikama koje nama odgovaraju, a minimum koji sam i koji smo zahtijevali je bio međusobno poštovanje i pošteno preuzimanje javne odgovornosti za svoje stranačke politike koje su kroz koalicijski dogovor postajale državnim“, naveo je.
Dabro u priopćenju podsjeća i da je ostavku na mjesto glavnog tajnika DP-a prvi put ponudio na sjednici Predsjedništva, nakon što se stvorila „politička i javna histerija“ nakon njegove „privatne zabave i repertoara pjesama koje je pjevao s prijateljima, te nakon drskog ultimatuma“ kolege Hrebaka, koji je posve je siguran „ne samo i ne nikako u svoje ime i ime svoje stranke HSLS-a, javno pokušao kadrovirati u DP-u (…)kao preduvjet nastavka rada u koaliciji“.
Pretjerana briga o interesima partnera u koaliciji
Tada je, kaže, ponudio javno i ostavku na mjesto u Saboru i potpuno povlačenje iz politike, uvjetujući to upravo načelom na koje se deklarativno pozivao Hrebak, ali i HDZ s predsjednikom Plenkovićem, te praktično kompletan politički i medijski poredak u zemlji.
Bivši glavni tajnik DP-a navodi i kako je DP zbog pretjerane brige o interesima partnera u koaliciji, s realnim zanemarivanjem načelnih politika stranke, dopustio „dirigiranim komentarima i daleko nelegitimnim političkim akterima“ da mu „javno bezobrazno nastave kadrovirati unutarnje odnose u stranci“ proglašavajući njegovu „ruku nebitnom”.
„Preko toga ja, a siguran sam ni veliki broj naših članova, ni zastupnika ne mogu prijeći“, naglasio je.
Smeta ga i što DP „nitko ništa nije pitao“ o pristupanja novih, profilno i politički DP-u nimalo bliskih zastupnika u vladajuću većinu, te poručuje da je „minimum i crta“ ispod koje nikako ne mogu ići – „očekivanje da naši partneri bez izuzetka poštuju naš stranački integritet i ne pokušavaju se javno petljati u naše odnose“.
Dabro kaže kako na čitav niz tih pitanja nije istupao jer ga obvezivala i dijelom opterećivala funkcija glavnog tajnika stranke. Održavanje takvog stanja, drži, bi u perspektivi stranci nanosilo štetu, a upravo to želi izbjeći.
