U Bosni i Hercegovini prošle je godine na lijekove potrošeno više od milijardu maraka, a najveći dio otpada na lijekove za smirenje, antidepresive, antipsihotike i terapije za onkološke pacijente. Dok raste potrošnja, nema jasne statistike o mentalnim oboljenjima, niti nacionalne strategije za njihovo liječenje. Istodobno, pacijenti s karcinomom ostaju bez osnovnih lijekova.
Neki liječnici kažu kako je karcinom bolest duše. Statistike Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH pokazuju kako građani iz godine u godinu troše više i to za 100 milijuna KM upravo na lijekove za onkološke bolesti, sredstva za smirenje i antidepresive, javlja N1.
“To su mali novci kakvo nam je stanje, treba više novca, ustvari treba efikasnijih lijekova jer stresno je, ja kad gledam, jedan drugi ili treći ne bih otišao ujutru, nego odmah večeras. I malo je to para, morat ćemo pojačati efikasnije neke lijekove, ja pođem u Dom zdravlja moram tri leksilija popiti”; “U kakvom smo stanju? U deperesiji, svi.”; “Tako nam je u sustavu, devalviralo je mnogo stvari”, samo su neki od komentara građana.
Devalvirale su vrijednosti, otuđili smo se jedni od drugih, živimo lažne živote na društvenim mrežama i pod stresom trčimo za golom egzistencijom. Kada tome dodamo stalne tenzije, nesigurnost i paniku koju proizvode političari dođemo do iznosa od milijardu KM za lijekove.
“Mi obični građani smo posljedica neuravnotežene i neusklađene politike u BiH. Ovi ljudi koji vode ovakav sustav bilo bi pravo čudo da su psihički stabilni. Mislim da bi trebali mijenjati ljudi koji su nas doveli do toga da prije jutarnje kave pijemo tabletu za smirenje jer biti smiren u ovakvom društvu bilo bi pravo čudo.”, kaže sociolog Vladimir Vasić.
Potrošnja lijekova za smirenje i antidepresiva u Bosni i Hercegovini je, prema posljednjim objavljenim podacima Agencije za lijekove BiH, porasla za 40 posto u posljednjem desetljeću. Samo u 2024. godini je prodano ovih lijekova u vrijednosti od više od 32 milijuna maraka. Jedino dobro u ovoj infromaciji je da se građani više liječe od problema s mentalnim zdravljem.
“Kaže se da kada se pitamo treba li meni pomoć, da je to već pitanje koje govori da vam treba.Tako da ako se pitate trebam li potražiti pomoć, tim pitanjem ste dali sebi odgovor”, kaže psihoterapeutkinja Hana Stojić.
Kada oboli duša, obično je prati i tijelo. Iako se u ljekarnama najviše traže lijekovi za najteže bolesti, brojni onkološki pacijenti još uvijek nemaju pristup osnovnim terapijama koje su u regiji dostupne – i znatno jeftinije. Revidirana je lista Federalnog ministarstva zdravstva o bolestima na osnovu kojih se ostvaruje naknada za slučaj teške invalidnosti ili teške bolesti i u potpunosti diskriminiran relani sektor.
“Čovjek je obolio od teškog onkološkog oboljenja ima pravo na nadoknadu materijalnu, jednu dvije ili tri plaće naknade pomoći njemu kao oboljelom ili njegovom članu obitelji. Ta grupa ljudi u javnom sektoru je sada potpuno materijalno zaštićena.”, navodi Sead Sefić iz Udruženja Glasaj za život.
Najteži pacijenti
“Nisu mislili o umirovljenicima ili o privatnom sektoru. Meni je najžaljivije što ovu državu u suštini 60-70 % puni privatni sektor. Nameće im se da državu financiraju, ali nemaju neka prava.”, ističe Alma Stefanišin iz Udruženja Glasaj za život.
Nisu mislili ni o neophodnom novcu za terapije i liječenje najtežih pacijenata.
“S obzirom da nema novca u fondu solidarnosti. Jedino da ta institucija ministarstvo dadne svoj proračun da se troši za pomoć oboljelim jer Fond solidarnosti nema novaca nikako”, kaže Alma Stefanišin iz Udruženja Glasaj za život.
Ako i imaju novac terapije ne mogu kupiti u BiH te se tako pacijenti odlučuju krijumčariti lijekove da bi preživjeli. I ako imaju lijekove za terpaiju, isti lijekovi u BiH su daleko skuplji nego u Srbiji, Hrvatskoj, Turskoj ili Njemačkoj.
