Na uzburkanoj bh. političkoj sceni, izgleda da se nitko ne bavi problemom rasta cijena hrane, energenata, goriva, nekretnina. Ono što ostaje isto jesu plaće i mirovine. Dok sindikalna potrošačka korpa za svibanj iznosi 3.178 KM, većina građana prima minimalnu plaću od 1.000 KM, kojom mora pokriti sve te troškove. Jesmo li u situaciji da su nam sezonsko voće i povrće postali luksuz?
Veliki broj građana u Bosni i Hercegovini ne može sebi priuštiti ni osnovne životne namirnice. Plaeć su male, mirovine još manje. Meso, sezonsko povrće i voće odavno su postali luksuz.
Usprkos, uvjetno rečeno, normalizaciji u lancima snabdijevanja i padu cijena na globalnom nivou, kod nas to nije slučaj.
“Svjetske cijene hrane padaju u proteklim mjesecima, praktično svi troškovi su bili niži od početka godine, a i dalje su cijene nastavile rasti u Bosni i Hercegovini: Jedino što se može zaključiti iz toga je da, ako nema razloga, cijene mogu rasti samo zbog nečije pohlepe, odnosno da ostvari extra profit”, kaže ekonomista Igor Gavran.
“Postoji tu i pohlepa trgovaca, odnosno vlasnika trgovina ili trgovačkih lanaca koji koriste svaku priliku da, i kad ima potrebe i kad nema, povise cijene, tako da se, nažalost, vrlo rijetko kod nas cijene smanjuju. One kontinuirano rastu, a onda nam kažu da trebamo biti sretni kada jedan kratki period samo stangiraju”, smatra Lejla Čaušević Suđeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Dok cijene hrane, u zemljama sa mnogo većim standardom života, padaju, u našoj zemlji hrana je sve skuplja.
“Skoro sam bio i Austriji i Njemačkoj i malo sam pogledao cijene. Cijene su, čak što se tiče nekih prehrambenih proizvoda, i niže nego što su kod nas”, navodi Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača “Zvono” Bijeljina.
Bojkoti trgovina zbog visokih cijena su zaboravljeni, a bunt građana na neopravdano podizanje cijena izostaje svaki put.
“Mi smo se navikli da je to tako, da sistem ne funkcionira, da se ništa ne može promijeniti. To pokazuje koliko narod zaista ne vjeruje u funkcionalnost državnog aparata, odnosno rad institucija sistema. Prosto, oni su izgubili povjerenje da ti ljudi mogu bilo što promijeniti i da bilo što hoće da promijene”, mišljenja je sociolog Vladimir Vasić.
Zaključavanje cijena i ostale akcije koje su nadležne institucije donijele kako bi kontrolirale cijene, građanima nisu donijele velike uštede, piše BHRT.
