U još jednoj epizodi emisije „Velike priče malih ljudi“ gošća je bila baka Anica Šunjić, koja živi u selu Radišići pokraj Ljubuškog, u skromnoj kući okruženoj vrtovima i voćkama. Riječ je o ženi nevjerojatne snage, vedrine i životne mudrosti.
Njezin život obilježen je brojnim tragedijama – od gubitka supruga do djece – no, kako sama otkriva, nikada se nije predala. Iako broji čak 94 godine, svakodnevno radi u polju, s motikom u ruci i osmijehom na licu.
– Zemlja me hrani, ali i liječi – kaže baka Anica, dok s lakoćom prekopava svoj vrt. U njezinom pogledu nema gorčine, iako je život iza nje bio prepun gubitaka i teških vremena.
Godine 1968. rodila je trojke, što je tada, posebno u seoskim uvjetima, bio pravi pothvat. Kaže da se cijeli kraj čudio jer se „nikad nije čulo da je netko rodio trojke“.
– Vjera me držala. Da nije bilo Boga, ne bi bilo ni mene – govori baka Anica, dodajući da su je sve tragedije koje je preživjela oblikovale i učinile snažnijom.
Kada se razgovor okrene prema mladosti, baka Anica živne. Uz smijeh se prisjeća svojih ljubavnih dana:
– Imala sam momaka koliko hoćeš! Jednog sam držala tri godine, a nisam mu dala ni poljubac. Mužu sam dopustila tek nakon vjenčanja – a iskreno, više je on mene volio nego ja njega, priznaje kroz smijeh.
Za nju je smisao života bio – rad, red, vjera i poštovanje – vrijednosti koje, kako kaže, danas često nedostaju mladima. Ipak, ne osuđuje ih, već savjetuje s toplinom i razumijevanjem.
Na kraju emisije, baka Anica je imala snažnu poruku za sve žene:
– Budite hrabre, budite jake i budite ustrajne. Slabiće nitko ne voli!
U vremenu kada mnogi posustaju pred prvom preprekom, baka Anica iz Radišića podsjeća da su korijeni, ponos i vjera ono što čini pravu snagu žene – bez obzira na godine.
