Lino Červar, najuspješniji hrvatski rukometni izbornik ikad, nije bio 16. ožujka na oproštaju Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića od reprezentacije Hrvatske, odnosno na svečanoj ceremoniji dodjele priznanja velikanima hrvatskog rukometa među koje zasigurno on spada, jer je jako puno ugradio u hrvatski rukomet. Iako je dobio poziv od HRS-a, Červar se nije pojavio taj dan u Areni Zagreb. Inače, svečanost je upriličena nakon utakmice Hrvatske protiv Češke u 4. kolu kvalifikacija za Euro 2026. Svjetski doprvaci razvalili su Češku 36-20.
Červar je za Net.hr prekinuo šutnju i otkrio zašto nije htio doći i primiti priznanje od HRS-a, odnosno zahvaliti Duvnjaku, Karačiću i Pešiću na svemu što su dali za reprezentaciju Hrvatske.
“Ja bi sad vama postavio pitanje. Dakle, da ste vi Lino Červar, bi li bilo licemjerno i smiješno da vas pozovu na primanje nekog priznanja oni ljudi koji su prekinuli apsolutno svaki kontakt s vama, odnosno da se pojavite samo tako, nakon svega što su vam napravili?! Znači, razbili su suradnju s najtrofejnijim trenerom i čak ukazivali igračima da se klone mene ili poziva. Smatrate li da biste došli na takav poziv? Mislim da ako imate i malo karaktera, bez obzira na sve, ponižen si, a sad ti i takvi hoće pod poniznosti da dođeš. E vidite, to tako kod mene ne ide”.
Nastavio je Lino u jednom dahu…
“Da je to netko rekao – slušaj, bilo je to možda nespretno s jedne strane ili ne znam što, treba stvari staviti po strani, e onda me pozovi. A ne ti mene držiš i učiniš nepoželjnom osobom, a poželjna sam da uzmem priznanje. Pa, neka se drže onda svog kad i dalje smatraš da nisam poželjan ako takvo što o meni misle, ako su mi to sve napravili. “
Lino, pa zar čovjek ne treba praštati?
“Znam da čovjek treba praštati. Praštati je ljudski. I Bog je praštao. Nema života bez praštanja. Međutim, ja moram biti trener koji daje nekakav primjer. Jasno mi je i znam da bi trebao i ja praštati, nema života, nema napretka u bolje bez praštanja, ali ako jedna strana uopće ne misli da je to bitno nego te daleko drže od sebe i rukometa u Hrvatskoj i nagovaraju igrače, prijete se igračima, ne daj Bože da netko Linu kontaktira telefonom jer ćeš, kao, izgubiti utakmicu. Jer, danas moćnici odlučuju tako. Teško se protiv takvih ljudi boriti. Znam da se ljudi to boje reći. Boje se da ne izgube posao, da ne izgube utakmicu. To znamo svi i treba imati petlju to reći. Ja ju imam, a onaj tko nema, pa kako možemo ići u budućnost, na koji način možemo uopće vidjeti budućnost i kakvu ako smo svi kukavice.”
