Dok hrana stigne od proizvođača do tanjura, njezina cijena u prosjeku poraste i nekoliko puta. U tom lancu najviše zarade ostvaruju trgovci, dok proizvođači dobivaju najmanje, a cijeli teret pada na leđa potrošača.
Na Zelenoj tržnici u Bijeljini posljednjih se tjedana bilježe blagi padovi cijena određenih vrsta voća i povrća. Prodavači ističu kako očekuju nastavak tog trenda, budući da na tržište sve više dolaze domaći proizvodi.
„Jagoda je bila 12, sada je 10; kupus je bio tri, sada dvije; tikvica četiri, sad tri; krastavac je isto pojeftinio, sada je tri marke. Sve ide prema dolje“, navodi prodavačica Zorica Gavrić.
Dok je voće i povrće nešto pristupačnije, cijene osnovnih životnih namirnica poput mlijeka, mesa i kruha dosegnule su rekordne iznose. Prema procjenama proizvođača, ti proizvodi kroz opskrbni lanac višestruko poskupe do krajnjeg kupca.
„Krajnji potrošač je najviše pogođen. Cijena kruha narasla je na dvije marke kad je pšenica bila 73 feninga. Sad je 40, a cijena kruha ostaje ista. Nitko ne reagira. Bez voća se može, ali bez kruha, mlijeka i mesa – ne“, poručuje poljoprivrednik Đorđe Vakčić.
Savo Bakajlić iz Udruge poljoprivrednih proizvođača sela Semberije i Majevice upozorava kako su domaći proizvođači razočarani situacijom. „Hranu proizvodimo za našu djecu, ali uvoz je sve uništio. Ako se nešto ne promijeni, svi ćemo završiti u ofsajdu“, kaže.
Zbog visokih cijena, mnogi građani sve češće se okreću vlastitoj proizvodnji. Kako kažu proizvođači, za 30 maraka moguće je nabaviti dovoljno rasada za manju obiteljsku baštu.
„Imamo četiri duluma paprike i jedan dulum povrća. Svako sebi nešto osigura. Ne možeš saditi prerano jer će uništiti mraz, ali buraniju se može saditi“, kaže proizvođačica Ljiljana Lazić.
Dok industrija „kupi kajmak“, jedini koji ostaju na gubitku su proizvođači i potrošači. Unatoč prirodnim resursima i potencijalu, jedni od svoga rada nemaju ništa, a drugi preživljavaju – kupujući na grame.
