Mirnesa Junuzović, petnaestogodišnjakinja iz sela Bičer u općini Kakanj, jedna je od najmlađih trenericama bikova za borbe. Najviše voli svog bika Kobru, a najdraže joj je kada s njim odlazi u šetnju.
Balansiranje škole i ljubavi prema životinjama
Mirnesa ove godine završava Osnovnu školu „15. april“ u Doboj-Kaknju, a još uvijek razmišlja hoće li srednju školu upisati u Zenici ili Kaknju, jer ne želi napustiti roditelje i svoje bikove, osobito Kobru.
– Učim najčešće navečer ili ujutro, ako idem u školu u drugoj smjeni. Kad završim sve obaveze, sjednem učiti prije škole – kaže mlada Mirnesa.
Nedavno je njezina majka provela 17 dana u bolnici s njezinim bratom, a za to vrijeme Mirnesa je preuzela brigu o svemu – o baki, životinjama na selu i mlađim sestrama.
Iako ima podršku prijateljica, priznaje da ima i onih koje je zadirkuju zbog njenog nesvakidašnjeg hobija.
– Ali ja radim ono što volim i ne obazirem se na njih – odlučna je Mirnesa.
Kobra kao najbolji prijatelj
Ljubav prema životinjama razvila se prirodno.
– Oduvijek smo imali neke životinje, goveda. Ranije smo imali i bikove, tako da sam odrasla uz njih. Kobru treniram svaki drugi ili treći dan, rano ujutro. Ljeti, kada je vruće, idemo navečer kad zahladi. Ne otima se i ne bježi. Sluša me, navikao je na mene. Dođe mi kao najbolji prijatelj – priča Mirnesa.
Dodaje kako se ponekad uplaši da se Kobra ne ozlijedi, ali do sada nije bilo problema.
U svojoj školi, kaže, nema nikoga tko se bavi sličnim stvarima, no to je ne obeshrabruje.
