Bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević uhićen je na današnji dan 2001. godine.
Nakon svrgavanja njegova režima u listopadu 2000. nova vlast u Srbiji, na čelu s premijerom Zoranom Đinđićem, stavila je Miloševića početkom siječnja 2001. pod stalni policijski nadzor i otvorila istragu o zlouporabi položaja. On je tek nakon žestokih prosvjeda priznao poraz na izborima.
Konstantan pritisak na njega, njegovu obitelj i najbliže suradnike dosegnuo je vrhunac koncem ožujka kada je, izoliran u bivšoj Titovoj vili, bio primoran na pregovore, a potom i na predaju.
Snimljena je serija o njegovu uhićenju
Ta gotovo trodnevna drama ekranizirana je u pet epizoda televizijske serije Obitelj koja svjedoči o posljednjih 48 sati zajedničkog života Miloševićeve obitelji prije njegova uhićenja, kada su sa suradnicima i prijateljima, pod opsadom policije i uz desetke domaćih i stranih medijskih ekipa, boravili u vili Mir, okruženoj i brojnim Miloševićevim pristašama.
Presudu haškog suda nije dočekao. Umro je u ćeliji
Milošević je uhićen u noći između 31. ožujka i 1. travnja 2001., nakon čega je pred domaćim pravosuđem optužen da je tijekom desetljeća na vlasti, od 1990. do 2000., zlouporabama pogodovao osobnoj koristi i vladajućoj Socijalističkoj partiji Srbije, čiji je bio predsjednik.
Akcija privođenja počela je 30. ožujka, a okončana je poslije dva dana i sedmosatnih pregovora o predaji, uz brojne kontroverze koje su se odnosile na angažiranje vojske, policije i specijalnih postrojbi te ulogu tadašnjih čelnika vlasti, ponajprije predsjednika Vojislava Koštunice, koji se protivio izručenju Miloševića haškome sudu.
Međunarodni sud u Haagu inzistirao je, ukazujući na međunarodnu obvezu SR Jugoslavije, da nova vlast u Beogradu izruči Miloševića kako bi mu se sudilo za ratne zločine u bivšoj SFRJ, a SAD je dodatnim pritiskom za izručenje uvjetovao ekonomsku pomoć Jugoslaviji.
Optužen je za genocid i brojne ratne zločine
Milošević je, uz odobrenje tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, krajem lipnja 2001. predan u nadležnost haškoga suda (ICTY) i smješten u pritvor u Scheveningenu te potom izveden pred međunarodni sud za ratne zločine. Optužen je za genocid i ratne zločine počinjene na prostorima Hrvatske, BiH i Kosova tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća.
Odbio je priznati autoritet suda, a proces započet 12. veljače 2002. potrajao je nekoliko godina, uz brojne kontroverze u javnosti na prostorima bivše Jugoslavije.
Braneći se sam i narušena zdravlja, Milošević je od Sudskog vijeća tražio da ga pusti na uvjetnu slobodu i liječenje u Rusiji, ali je ICTY odbio taj zahtjev zbog bojazni da će se u Moskvi pridružiti supruzi i sinu, za kojima su srpske vlasti raspisale tjeralicu, a Rusija im je dala politički azil.
Milošević nije dočekao kraj suđenja i izricanje presude te je preminuo 11. ožujka 2006. u svojoj ćeliji u Scheveningenu. Pokopan je u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu 15. ožujka, a sprovodu nije prisustvovao nitko od članova njegove najuže obitelji – ni supruga Mirjana ni kći Marija ni sin Marko.
Njegova udovica Mirjana Marković umrla je 2019. godine u Moskvi te je pokopana u obiteljskoj grobnici.
Đinđić je uhitio i izručio Miloševića. Dvije godine kasnije je likvidiran
Bivši srpski premijer Zoran Đinđić ubijen je u atentatu 12. ožujka 2003., nakon što je, prema ocjenama brojnih suvremenika i suradnika, stekao mnoge neprijatelje zbog svoje okrenutosti Zapadu, reformske ekonomske politike, uhićenja i izručenja Miloševića te pokušaja rasformiranja Postrojbe za specijalne operacije, stvorene u doba Miloševića i osumnjičene za brojne zločine.
