Na krštenju je dobio ime Franjo, a kada je stupio u franjevce sa 16 godina uzeo je ime fra Didak. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1894., a mladu misu proslavio je u rodnoj Hercegovini, u koju se trajno vratio 1895.

Zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. st. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi, piše portal povijest.hr.

Ipak, najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženije djece prema hranom bogatijim krajevima.

Procjenjuje se da je spasio oko 17 000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja. Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima jer su ostala bez roditelja.

Nakon rata, 1919. fra Didak je izabran za provincijala. Umro je 1922. sa samo 50 godina.

Na krštenju je dobio ime Franjo, a kada je stupio u franjevce sa 16 godina uzeo je ime fra Didak. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1894., a mladu misu proslavio je u rodnoj Hercegovini, u koju se trajno vratio 1895.

Zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. st. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi, piše portal povijest.hr.

Ipak, najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženije djece prema hranom bogatijim krajevima.

Procjenjuje se da je spasio oko 17 000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja. Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima jer su ostala bez roditelja.

Nakon rata, 1919. fra Didak je izabran za provincijala. Umro je 1922. sa samo 50 godina.

Poznati hrvatski franjevac i humanitarni djelatnik fra Didak Buntić rođen je 9. listopada 1871. u Paoči kod Čitluka u Hercegovini.

Na krštenju je dobio ime Franjo, a kada je stupio u franjevce sa 16 godina uzeo je ime fra Didak. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1894., a mladu misu proslavio je u rodnoj Hercegovini, u koju se trajno vratio 1895.

Zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. st. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi, piše portal povijest.hr.

Ipak, najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženije djece prema hranom bogatijim krajevima.

Procjenjuje se da je spasio oko 17 000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja. Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima jer su ostala bez roditelja.

Nakon rata, 1919. fra Didak je izabran za provincijala. Umro je 1922. sa samo 50 godina.

Poznati hrvatski franjevac i humanitarni djelatnik fra Didak Buntić rođen je 9. listopada 1871. u Paoči kod Čitluka u Hercegovini.

Na krštenju je dobio ime Franjo, a kada je stupio u franjevce sa 16 godina uzeo je ime fra Didak. Teologiju i filozofiju studirao je u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1894., a mladu misu proslavio je u rodnoj Hercegovini, u koju se trajno vratio 1895.

Zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. st. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi, piše portal povijest.hr.

Ipak, najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženije djece prema hranom bogatijim krajevima.

Procjenjuje se da je spasio oko 17 000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja. Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima jer su ostala bez roditelja.

Nakon rata, 1919. fra Didak je izabran za provincijala. Umro je 1922. sa samo 50 godina.