Opseg eskalacije nasilja u obitelji u Bosni i Hercegovini očituje se u informacijama koje ukazuju da su gotovo sve sigurne kuće, od Mostara do Banja Luke, premašile svoj kapacitet ili su ga čak udvostručile u usporedbi s prethodnom godinom.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, prošle je godine skoro 500 osoba, uključujući žene i djecu, smješteno u sigurnim kućama.
U odnosu na prethodnu godinu, povećao se broj poziva na SOS telefone i prijava policiji u 2023., što ukazuje na opći porast broja slučajeva krivičnih djela nasilja u obitelji. Prema statističkim pokazateljima Federalne uprave policije (FUP) i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske (RS), prošle je godine u BiH zabilježeno 2.449 slučajeva nasilja u obitelji. U manjem bh. entitetu evidentirano ih je 1.193, što je 159 slučajeva više nego u 2022. godini.
U Federaciji BiH, u 2023. godini evidentirano je 1.256 slučajeva nasilja u obitelji, za razliku od 911 slučajeva u 2022., što predstavlja povećanje od čak 345 slučajeva ili 27,45 posto.
Za ta kaznena djela prijavljeno je 1.268 osoba, među kojima su 499 povratnici i 15 maloljetnika. Uhićene su 753 osobe, prema podacima FUP-a.
Najveći broj tih kaznenih djela počinjen je u Sarajevskoj županiji – 317, zatim slijedi Zeničko-dobojska s 295 slučajeva i Tuzlanska s 207. Svi ovi podaci trebali su davno uzbuniti, jer od 2014. godine, kada je broj slučajeva nasilja u obitelji iznosio 1.032, do prošle godine taj se broj kretao između 800 i 950.
Kemal Maksumić, tužitelj Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije, potvrdio je nedavni značajan porast broja prijava zbog nasilja u obitelji, navodeći da je nedavno imao tri prijave u četiri dana.
Tjelesne ozljede
Bez sumnje, najčešće su žene žrtve nasilja, a počinitelji su njihovi bračni ili izvanbračni partneri. Može se reći da nasilje postaje sve češće i izraženije, uključujući fizičko nasilje koje uzrokuje tjelesne ozljede partnerima, osim verbalnih prijetnji i uvreda karakterističnih za psihičko zlostavljanje.
Žrtve često svjedoče da je počinitelj “dobar dok ne konzumira alkohol”, nakon čega se potpuno promijeni i postane nasilan. Također, izražavaju želju da se počinitelj “samo malo zatvori kako bi se promijenio”, kao što nam kaže Maksumić.
Djeca također postaju žrtve nasilja na posredan način, svjedočeći činu fizičkog i psihičkog nasilja jednog roditelja prema drugom, što ostavlja trajne posljedice na njihovu psihu. Prema globalnim statistikama, žrtve trpe nasilje u obitelji prosječno sedam godina prije nego što se konačno odluče prvi put prijaviti počinitelja.
Žrtve se teško odlučuju prijaviti nasilje iz različitih razloga, od straha i predrasuda do ekonomske ovisnosti. Međutim, može se reći da nasilje u obitelji rađa nasilje općenito, i bojim se da ćemo, ako već nismo, postati društvo nasilja. Jer samo kaznena reakcija države, kojom se kažnjava počinitelj za počinjeno nasilje, nije dovoljna. Potrebna je šira društvena reakcija i mobilizacija svih snaga u društvu, naglašava naš sugovornik.
