Mlada Dorotea Orlandini, bez oklijevanja, spasila je život malenom dječaku izvukavši ga iz gustog crnog dima u njegovu stanu. Četverogodišnjak je bio sam, a električna ploča za kuhanje ostala je upaljena. Dorotea ga je spasila u zadnji čas. Njezina hrabrost nagrađena je priznanjem Ponos Hrvatske.
Vraćajući se prije godinu dana s posla, 22-godišnja Dorotea Orlandini čula je buku iz zgrade u središtu Rijeke. Jedina je od prolaznika reagirala hrabro i pribrano.
– Ja sam se okrenula i pogledala gore. Ogroman gusti dim izlazio je iz prozora i pogledam niže i vidim malo čelo, pretpostavila sam da se radi o djetetu. Brzo sam dotrčala do tih ljudi i ja kažem: Što se događa, jel’ možda znate? I kažu mi: Ne znamo. I ja kažem: Jeste li zvali vatrogasce i policiju ili nekoga, prisjeća se Dorotea.
Odmah je krenula prema ulazu, došla do portafona i pritisnula sva zvona ne bi li joj netko otvorio.
– U hodniku se već nije moglo disati od koncentracije dima. Išla sam gore dok nisam skužila o kojem se stanu radi, kroz štokove vrata izlazio je dim pa sam pretpostavila da je to taj stan. I ja ne znam je li to bio neki napad adrenalina ili nešto, ja nisam uopće razmišljala, samo sam razvalila vrata, samo su pala, priča Dorotea.
U stan je pokušala ući nekoliko puta jer se nije mogla probiti zbog velike količine dima.
– Vani je bilo ljeto, dan, a unutra je bilo skroz škuro, tamno od toliko dima. Uglavnom, ja sam došla do pola stana i samo me netko uhvatio za noge i ja sam skužila da je to taj dečkić. Brzo sam ga izvukla van i spustila sam ga dolje i nakon toga su došli i policija i vatrogasci, rekla je Dorotea.
Četverogodišnji dječak od šoka nije ni plakao, samo je šutio. Dorotea ga je spasila u zadnji čas.
– Kad sam ja dečkića predala u kombi Hitne pomoći, medicinski brat bio mi je postavio pitanje: Jesi li ti svjesna da si ti svoj život ugrozila radi nekoga koga ne poznaješ? A ja kažem: Ajooooj da, stvarno, mogla sam i ja ostati gore, dodaje Dorotea.
Dječakovi se roditelji u godinu dana nisu javili Dorotei, a ona se nada kako je maleni dobro i zdravo.
– Meni osobno ne, je li ona zahvalila nekome, preko nekoga, ne znam, ali meni osobno ne, nažalost. Ali nema veze, ja znam da sam ja napravila dobro djelo, ističe Dorotea.
Toga dana Doroteina sestra Nensi nestrpljivo ju je čekala da se iz Rijeke vrati kući, na Grobnik. Saznavši vijest, cijela je Doroteina obitelj bila itekako ponosna na to kako je brzo i nesebično reagirala na nesreću.
– Kao prvo svi smo bili jako ponosni na nju jer nitko nije očekivao to. Mi smo gledali gdje je ona jer već je pet sati, a bila je gotova već oko četiri sata i samo nam je poslala članak na Messanger i svi smo ostali u šoku, nismo mogli vjerovati što se desilo. Vatrogasci su isto ostali šokirani jer su vidjeli da je to napravila mlada djevojka, da je razbila vrata, a to su vrata iz starih zgrada koja su jako visoka, treba to razbiti, tako da bili su jako ponosni i oni. I svaka čast, Dorotea, poručila je sestra Nensi.
A Dorotea ne zna tko ju je prijavio za Ponos Hrvatske.
– Ne znam stvarno, ali hvala mu, kaže Dorotea.
Sestra Nensi, pak, smatra da bi Dorotea to ponovila.
– Zaslužila je tu tutulu svakako, treba znati to napraviti i ne razmišljati u tom trenutku i biti nesebičan jer znam bi li svatko to napravio, zaključila je Nensi.
Ova skromna mlada djevojka može biti uzor ostalima, i svojim vršnjacima i onim mnogo starijima.
