Mnoga mjesta u BiH ostaju bez stanovnika koji odlaze za boljim životom. U tim mjestima živi jedno ili nijedno dijete. Takva situacija je i u selu Jabuka u Ustikolini, u kojem živi dvanaestogodišnji Asmir Ramović, a koji je ujedno i jedino dijete u selu.
Njegovi roditelji su povratnici i žive isključivo od poljoprivrede i onoga što sami proizvedu.
Nije zahtjevan
– U cijelom selu od osam kuća samo mi imamo dijete. Jedini je u selu. Udala sam se ovdje i mi nemamo gdje da idemo. Žao mi je Asmira, ali mi mu bolje ne možemo priuštiti. Kada odraste, nadam se da će i on, kao i stariji sin otići u Sarajevo, naći posao i živjeti život dostojan čovjeka – kaže za „Avaz“ Hajra, majka dječaka.
Dodaje da je Asmir fino dijete koje ne traži mnogo jer je svjestan situacije. Također je istakla da joj je žao što on odrasta na ovaj način, ali mu oni kao roditelji bolje ne mogu omogućiti.
– Asmir ide u školu u Ustikolinu, a do prvog autobusa mora pješačiti četiri kilometra. Ujutro iz kuće ode u 6, a vrati se u 16 sati. On se, hvala Bogu, ne žali ni na što. Prihvatio je da ne može biti bolje. Moram ga pohvaliti da je odličan učenik i dijete koje sluša svoje roditelje. Vrijeme kada nije u školi Asmir provodi čitajući knjige, gleda crtane, a ljeti izađe vani pa se igra sam – priča nam Hajra.
Velika borba
Istakla je da im nije teško ništa raditi, ali posla za njih nema.
– Borimo se od ledine. Malo posijemo, imamo malo stoke i tako zaradimo koji dinar. Imamo i dječji doplatak od 111 KM, ali taj novac čuvam za mog Asmira da ima u školi za užinu, da ga druga djeca ne izazivaju kako on nema, a oni imaju. Također, jednom godišnje prodamo i tele pa taj novac imam za plaćanje računa – govori Asmirova majka.
Uglavnom, dodaje, velika je borba. Ali što se može, kaže Hajra, tako mora biti.
Želi svoju sobu
Asmir ima jednu želju koju nam je otkrila njegova majka, a to je da ima svoju sobu.
