Trideset dvije godine su prošle od pada Vukovara, grada čiji su branitelji tijekom 87 dana opsade pružali otpor nadmoćnijem neprijatelju, tada trećoj oklopnoj sili Europe.
Približno 2 tisuće njih u malo manje od tri mjeseca odolijevalo je napadima 30 tisuća srpskih rezervista i četnika i time dalo potrebno vrijeme ostatku Hrvatske da se pripremi za obranu. U agresiji na Vukovar poginulo je 2 717 ljudi.
Današnji dan prije trideset dvije godine bio je jedan od najstrašnijih u novijoj hrvatskoj povijesti. Ne samo zbog vukovarske tragedije, već i zato što su srpske postrojbe tog 18. studenog 1991. počinile masakr u Škabrnji.
Ovom jutru kada bi jedino sve žrtve i svi branitelji trebali biti u fokusu prethodila su politička prepucavanja nakon što su vukovarske vlasti objavile kako će kolonu ove godine predvoditi hrvatski branitelji i stradalnici predvođeni pripadnicima HOS-a.
Dodatnu napetost izazvao je i plakat ovogodišnjeg obilježavanja na kojem se uz naziv HOS ističe i slovo “U” u sloganu “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu” te poruka gradonačelnika Ivana Penave da u Vukovar ne trebaju dolaziti ni “članovi političkih stranaka kojima se plakat ne sviđa i koji ne poštuju Domovinski rat i HOS”.
Vladajući i većina oporbenih stranaka poručili su kako je na djelu pokušaj Domovinskog pokreta da na račun vukovarske ratne tragedije ostvari politički profit uoči izborne 2024. godine.
Mnoge ovogodišnja atmosfera podsjeća na 18. studeni 2013. kada je, poslije postavljanja dvojezičnih natpisnih ploča i događanja koja su uslijedila, organizirana druga kolona i kada je na cesti zaustavljen državni vrh te mu je onemogućen dolazak do Memorijalnog groblja.
