Christian Schmidt je žarko želio biti visoki predstavnik. Želja mu se ispunila. Ali je to postao u najgorem mogućem trenutku. Rat na istočnim granicama Europe koji ima posljedice i po nas. Nemiri na Balkanu. Kaos u BiH. Ukratko posrećilo mu se što se tiče plaće, ali nije rođen pod sretnom zvijezdom što se tiče tajminga. Njegovim prethodnicima je zaista bilo lakše. Pogledajmo kako u takvoj kontaminiranoj atmosferi na njegove poteze i djelovanje gledaju zainteresirane politike u BiH i inozemstvu.
Hrvati u BiH – zamjeraju mu što je donio kamilica promjene izbornog zakona. Odluku kojom je u širokom luku zaobišao krnje Predsjedništvo i omogućio nacional-unitaristima da i dalje okupiraju hrvatsku poziciju. Istodobno zamjeraju mu i što je popustio pod pritiscima vagon revolucije u Sarajevu i što je omogućio daljnu uzurpaciju mjesta u klubu Hrvata u Domu naroda od strane onih koji se lažno predstavljaju kao Hrvati.
Bošnjaci u BiH – ogorčeni jer je prvi visoki predstavnik koji je donio odluku koja nije išla u korist nacional-unitarističke politike, a na uštrb Hrvata i Srba. Ekstremisti mu čak prijete i fizičkom likvidacijom.
Srbi u BiH – potpuno ga ignoriraju nazivajući ga lažnim visokim predstavnikom. Pozivaju se na to da ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Čak mu se prijetilo uhićenjem u RS-u.
Hrvatska – nezadovoljni kao i Hrvati u BiH jer nije smogao snage i hrabrosti potpuno onemogućiti prijevare i uzurpacije u Domu naroda i krnjem Predsjedništvu BiH.
Srbija – trpe ga. Ne daju mu na važnosti. U blažoj mjeri slijede politiku RS-a.
Njemačka – iako Nijemac upravo njemačka politika okupljena oko semafor koalicije ponajviše radi protiv Schmidta i želi ga maknuti s te pozicije. Rezolucija u Bundestagu je jasan znak koliko se protive njegovom djelovanju u BiH.
Francuska i Italija – nezadovoljne jer donosi odluke umjesto domaćih vlasti u zemlji koja je kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. To su i kao članice iskazivale na sjednicama Vijeća za provedbu mira koje upravlja OHR-om.
Rusija – izričiti protivnik. Podupire i potiče RS u oštroj retorici i djelovanju protiv Schmidta.
Turska i zemlje članice Islamske konferencije – nezadovoljne jer je prvi visoki predstavnik koji nije donio odluku na uštrb Hrvata i Srba. Iskazale nezadovoljstvo u Vijeću za provedbu mira.
SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo – jedini igrači koji istinski podupiru Schmidta. Spriječili su njegovo micanje koje je inicirala Njemačka. Istodobno snažno ga brane i kada je riječ o napadima bošnjačkih i srpskih nacionalista u BiH.
Schmidt je svjestan situacije u kojoj djeluje. No kao što se snažno od prvog dana suprostavlja separatizmu jednakom mjerom bi se trebao suprostaviti i nacional-unitarizmu. Tek tada će postati relevantan tumač i čuvar daytonsko-pariških mirovnih sporazuma bez obzira tko mu bio protivnik ili saveznik.
