S valom poskupljenja prije godinu i pol dana rasla je i cijena domaćih jaja. Vidljivo je to i na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima gdje, posebice petkom, domaća jaja nude uzgajivači peradi. Kad se kaže domaća jaja, podrazumijeva se da te kokoši ne žive u volijerama i kavezima, nego su na tzv. slobodnom uzgoju, piše Večernji list BiH.

Narodski naziv za takve koke je – kokoš prpa. Dakle, riječ je o kokama koje na raspolaganju imaju određenu površinu, nekad je to dio dvorišta, a nekada i namjenski ograđeni prostor u kojem je obvezno drveće kako bi kokoši i ljeti i zimi imale određenu zaštitu, bilo od prejakog sunca bilo od vjetra i zime.

Jaja od kokoši u slobodnom uzgoju, odnosno domaćih kokoši, trenutačno se cijene 0,50 KM za komad, krupna, dok su sitnija 0,45 KM/komad. Uglavnom, tzv. školjka skupljih jaja je 15 KM, a sitnijih 13,50 KM. Kako nam reče Ružica Jelinić, prodavačica na veletržnici, sitnija jaja su obično od mladih kokoši ili pojedinih vrsta koje nose nešto sitnija jaja. Prilikom sakupljanja jaja se razdvajaju po krupnoći i odvojeno pakiraju. Zanimljivo, prodavačica kaže da kupci češće posegnu za krupnijim jajima bez obzira na nešto višu cijenu. Međutim, prodaja jaja ima svoje specifičnosti.

“Najmanja potražnja je u svibnju, ne znamo pravi razlog zašto”, kažu Ružica i njezin suprug Juraj te nastavljaju:

“Onda slijedi preko ljeta, kako mi to kažemo, mrtva sezona, kada je prodaja slabija. To razdoblje traje do potkraj rujna, nakon čega potražnja raste, sve do katoličkog Uskrsa kad je kulminacija. Tada ne možemo podmiriti sve potrebe. Kao i svaki posao, i ovaj ima svoja pravila”, zaključuje bračni par Jelinić, koji je u ratnom vihoru iz Zenice stigao na Dubrave, nastanio se u Bobanovu Selu, gdje na svom imanju uzgaja kokoši.

“Tim poslom smo se počeli baviti slučajno, nismo razmišljali da će nam postati životni poziv. Prije rata živjeli smo u stanu i o uzgoju kokoši, purana i druge peradi nismo ni razmišljali”, kaže gospođa Ružica.

Zanimljivo, standardi u proizvodnji jaja se mijenjaju pa je tako Europska unija 2012. godine zabranila držanje kokoši nesilica u klasičnim kavezima, dok se također u EU od 2025. godine više neće prodavati ni jaja od nesilica koje žive u tzv. obogaćenim kavezima. Umjesto zatvorenih prostora, kokoši nesilice morat će imati neprekidan pristup otvorenom prostoru. I to najviše 1000 kokoši po hektaru, što znači da svaka nesilica na raspolaganju treba imati 2,5 četvornih metara prostora, manje od naših “prpa”, ali u svakom slučaju zanimljivo.

Pažnje vrijedan je i podatak da su se jaja na čapljinskoj veletržnici do pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine cijenila od 0,20 (sitna) pa do 0,30 KM po komadu (krupna). S pandemijom počeo je rast cijena, koji je ubrzan velikim skokom cijena svega i svačega – od goriva do žitarica prije godinu i pol dana.

S valom poskupljenja prije godinu i pol dana rasla je i cijena domaćih jaja. Vidljivo je to i na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima gdje, posebice petkom, domaća jaja nude uzgajivači peradi. Kad se kaže domaća jaja, podrazumijeva se da te kokoši ne žive u volijerama i kavezima, nego su na tzv. slobodnom uzgoju, piše Večernji list BiH.

Narodski naziv za takve koke je – kokoš prpa. Dakle, riječ je o kokama koje na raspolaganju imaju određenu površinu, nekad je to dio dvorišta, a nekada i namjenski ograđeni prostor u kojem je obvezno drveće kako bi kokoši i ljeti i zimi imale određenu zaštitu, bilo od prejakog sunca bilo od vjetra i zime.

Jaja od kokoši u slobodnom uzgoju, odnosno domaćih kokoši, trenutačno se cijene 0,50 KM za komad, krupna, dok su sitnija 0,45 KM/komad. Uglavnom, tzv. školjka skupljih jaja je 15 KM, a sitnijih 13,50 KM. Kako nam reče Ružica Jelinić, prodavačica na veletržnici, sitnija jaja su obično od mladih kokoši ili pojedinih vrsta koje nose nešto sitnija jaja. Prilikom sakupljanja jaja se razdvajaju po krupnoći i odvojeno pakiraju. Zanimljivo, prodavačica kaže da kupci češće posegnu za krupnijim jajima bez obzira na nešto višu cijenu. Međutim, prodaja jaja ima svoje specifičnosti.

“Najmanja potražnja je u svibnju, ne znamo pravi razlog zašto”, kažu Ružica i njezin suprug Juraj te nastavljaju:

“Onda slijedi preko ljeta, kako mi to kažemo, mrtva sezona, kada je prodaja slabija. To razdoblje traje do potkraj rujna, nakon čega potražnja raste, sve do katoličkog Uskrsa kad je kulminacija. Tada ne možemo podmiriti sve potrebe. Kao i svaki posao, i ovaj ima svoja pravila”, zaključuje bračni par Jelinić, koji je u ratnom vihoru iz Zenice stigao na Dubrave, nastanio se u Bobanovu Selu, gdje na svom imanju uzgaja kokoši.

“Tim poslom smo se počeli baviti slučajno, nismo razmišljali da će nam postati životni poziv. Prije rata živjeli smo u stanu i o uzgoju kokoši, purana i druge peradi nismo ni razmišljali”, kaže gospođa Ružica.

Zanimljivo, standardi u proizvodnji jaja se mijenjaju pa je tako Europska unija 2012. godine zabranila držanje kokoši nesilica u klasičnim kavezima, dok se također u EU od 2025. godine više neće prodavati ni jaja od nesilica koje žive u tzv. obogaćenim kavezima. Umjesto zatvorenih prostora, kokoši nesilice morat će imati neprekidan pristup otvorenom prostoru. I to najviše 1000 kokoši po hektaru, što znači da svaka nesilica na raspolaganju treba imati 2,5 četvornih metara prostora, manje od naših “prpa”, ali u svakom slučaju zanimljivo.

Pažnje vrijedan je i podatak da su se jaja na čapljinskoj veletržnici do pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine cijenila od 0,20 (sitna) pa do 0,30 KM po komadu (krupna). S pandemijom počeo je rast cijena, koji je ubrzan velikim skokom cijena svega i svačega – od goriva do žitarica prije godinu i pol dana.