Gost emisije “Nedjeljom u 2” je bivši frontmen grupe “Zabranjeno pušenje” Nele Karajlić. Govorio je o svom skorom koncertu u Zagrebu, o tome zašto se grupa raspala te o odlasku iz Sarajeva i odnosu sa Sejom Sexonom.
Nele je rekao da bi koncert u Zagrebu trebao biti u Hali park, 17. lipnja. Zove se Rocker classico.
– Ovo je naš jedna pokušaj da napravimo nešto što obuhvaća jednu te istu stvar sa svih strana. Da vi ne čujete gdje je šav između onoga što se zove i onoga što se zove klasika, objasnio je dr. Nele.
Zadnji put je, kaže nastupao u Zagrebu 1989. ili 1990. godine sa Zabranjenim pušenjem.
– Pravili smo veliku turneju s Top listom nadrealista i tada smo punili dvorane. To je bio moj posljednji susret sa Zagrebom. Poslije toga se nismo viđali, bend se raspao, rekao je.
Rekao je da na koncertu u Zagrebu neće izvoditi pjesme koje je napisao Sejo Sexon.
– Da se razumijemo Sejo Sexon je moj prijatelj iz djetinjstva. On je praktički bio moj stariji brat. Ja sam naučio slušati glazbu tako što je on meni donio ploče i govorio mi ovo je Queen, Jimi Hendrix, objasnio je.
Dodaje da može reći da mu je period koji je proveo s njime u životu jedan od najljepših.
Na pitanje Stankovića je li po svojim uvjerenjima četnik, Nele odgovara da je daleko od toga.
– Ja pripadam onome dijelu možemo reći srpskog naroda koji je bio protiv četnika. Što se tiče ovog konteksta priče u koju sam ja strpan kao četnik nema nikakve veze, rekao je.
Komentirao je fotografiju sa šajkačom i kokardom gdje je zagrljen s povijesnom ličnošću.
– Samo slijep čovjek ne može da vidi da je to fotomontaža, rekao je.
Kaže da je protiv svakog oblika nasilja, sile i oružja.
– Po mojoj filozofiji svaki izbjegnuti rat je dobiven rat. Samo ako se ne dogodi rat, tada imamo pobjednike. Čim rat počne svi su izgubili, istaknuo je Nele.
Karajlić kaže da je njegovo najveće razočarenje bio datum 17. studenog 1990. kada su izgubili izbore.
– I kada su nacionalne stranke koje su na svaki način pokazivale svima koji su bili normalni, koji je imao iole političke pismenosti, pokazivali da su spremni da se pobiju. Naša jedina šansa je bila da se skupimo u jednu malu gomilicu i da probamo da na izborima preko reformista i Ante Markovića dobijemo neki postotak l parlamentu koji bi taj neizbježni sukob nekako zaustavio, objasnio je.
Drugi razlog odlaska je kaže snimanje trećih Nadrealista gdje je, kako kaže napravio ostavštinu ljudima što ih čeka glede rata.
– Prvi neprijatelj broj jedan u to vrijeme je bio Osama bin Laden, rekao je.
Komentirao je pjesmu s Kustom Wanted man gdje je htio pokazati kako svaki sistem želi pokazati da ima svog neprijatelja broj jedan.
Kaže da je prva ideja bila da se stavi u kontekst s Radovanom Karadžićem.
– Ali pošto smo mi odgojeni u jednom socijalističkom društvu u kojem se morao imati ključ. Imaš jednog Srbina, moraš naći Hrvata i Bošnjaka. Druga verzija je bila o Fikretu Abdiću, objasnio je.
Dodao je da je treća verzija bila za Antu Gotovinu. Kaže da su onda imali sve tri verzije za trijumfalni naziv koji se zove Wanted man.
Kaže da smatra da je najvažnije što je u životu napravio opera ”Dom za vešanje” s Kustom u Parizu 2007. godine.
– To je najveličanstvenije djelo u kojem sam ja sudjelovao kao bitan šaraf. Pisao sam Libreto i glumio sam jednu od glavnih uloga. Na neki način za određeni broj gledatelja, naročito za one koje te 80-e godine pamte kao neku vrstu eksplozije Jugoslovenske pop kulture, bez ikakve sumnje moja najjača uloga je Top lista nadrealista i Zabranjeno pušenje, kazao je.
Kaže da su osnutkom Zabranjenog pušenja imali slobodna krila te da tu nema nikakve dileme.
– Nas je nosilo neko posebno nadahnuće koje je imaš u onome trenutku kada sve oko tebe bukti. Sedamdesete, a naročito osamdesete godine su bile jedne od najvažnijih godina popularne kulture. Ono dobro što je Jugoslavija ostavila iza sebe su bezbroj bendova, filmova i knjiga, istaknuo je.
