Cijena rada na poljima krumpira u Vojnićima i Šipovači ove godine obara rekorde. Nakon što su prestale obilne kiše, krenulo je vađenje mladih krumpira s čijom trenutačnom cijenom na čapljinskoj tržnici poljodjelci itekako mogu biti zadovoljni. No, problem s kojim se većina njih sada susreće predstavlja nedostatak radne snage.

Premda se postupno smanjuje broj obrađenih površina, potražnja za radnicima u Šipovači i Vojnićima nikad nije bila veća, piše Šipovača portal.

Ozračje je takvo da radnik za 8 sati može naplatiti 100 KM, a za cjelodnevni rad, što podrazumijeva od jutra do mraka, dnevnice idu od 120 do 150 KM, uz osiguran topli obrok. Uz to, zbog nestašice radnika, poljodjelci nerijetko i tjednima unaprijed znaju dogovoriti rad radnika, što još prije desetak godina bilo nezamislivo, kad je radnika bilo i više nego je potrebno, a dnevnica iznosila od 40 do 60 KM.

Nekad se po radnu snagu išlo najdalje do kružnog toka u Ljubuškom, gdje su se okupljali oni koji su željeli zaradit dnevnicu. Bila je to uglavnom radna snaga iz Bosne.

Nakon njih, na polja Šipovače i Vojnića posljednjih nekoliko godina pristizale su grupe radnika iz srednje i istočne Hercegovine, dok su danas radnici potrebniji nego ikad, a sve teže ih je naći, stoga poljoprivrednici i po društvenim mrežama oglašavaju potrebu za njima.

Cijena rada na poljima krumpira u Vojnićima i Šipovači ove godine obara rekorde. Nakon što su prestale obilne kiše, krenulo je vađenje mladih krumpira s čijom trenutačnom cijenom na čapljinskoj tržnici poljodjelci itekako mogu biti zadovoljni. No, problem s kojim se većina njih sada susreće predstavlja nedostatak radne snage.

Premda se postupno smanjuje broj obrađenih površina, potražnja za radnicima u Šipovači i Vojnićima nikad nije bila veća, piše Šipovača portal.

Ozračje je takvo da radnik za 8 sati može naplatiti 100 KM, a za cjelodnevni rad, što podrazumijeva od jutra do mraka, dnevnice idu od 120 do 150 KM, uz osiguran topli obrok. Uz to, zbog nestašice radnika, poljodjelci nerijetko i tjednima unaprijed znaju dogovoriti rad radnika, što još prije desetak godina bilo nezamislivo, kad je radnika bilo i više nego je potrebno, a dnevnica iznosila od 40 do 60 KM.

Nekad se po radnu snagu išlo najdalje do kružnog toka u Ljubuškom, gdje su se okupljali oni koji su željeli zaradit dnevnicu. Bila je to uglavnom radna snaga iz Bosne.

Nakon njih, na polja Šipovače i Vojnića posljednjih nekoliko godina pristizale su grupe radnika iz srednje i istočne Hercegovine, dok su danas radnici potrebniji nego ikad, a sve teže ih je naći, stoga poljoprivrednici i po društvenim mrežama oglašavaju potrebu za njima.