Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je Misno slavlje i blagoslovio u mjestu Šenkovići pokraj Novog Travnika novu crkvu u čast sv. Roka na teritoriju novotravničke župe Uzašašća Gospodinova. Prije Svete mise okupljeni vjernici sudjelovali su u prigodnoj pobožnosti u čast sv. Roka. Tijekom obreda blagoslova i Misnog slavlja asistirao je župnik župoe sv. Ignacija Lojolskog iz Sarajeva p. Ante Topić, član Družbe Isusove. Liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor, a za orguljama je bio župnik iz Podkraja vlč. Mario Oršolić. Za misno ruho i za sve što je potrebno oko oltara pobrinule su se sestre Milosrdnog Isusa iz Poljske koje djeluju u ovoj župi.
Prije početka Svete mise nadbiskup Vukšić je poškropio zidove nove crkve, a prije početka euharistijske službe blagoslovio novi oltar.
Riječi pozdrava nadbiskupu Vukšiću, gučogoranskom arhiđakon mons. Pavi Jurišiću, travničkom dekanu preč. Marku Mikići i još četvorici kolega svećenika i svim okupljenim vjernicima, a posebno onima koji žive u mjestu Šenkovići, uputio je župnik vlč. Marko Majstorović. „Zahvaljujem za Vaš dolazak u našu župu i u ovo selo koje broji mali broj vjernika, Vaš dolazak, nadbiskupe Tomo, i predvođenje Misnog slavlja i blagoslov crkve ohrabrenje je za sve one koji čuvaju svoja ognjišta u ovom selu i ne daju da se život posve ugasi“, kazao je župnik Marko.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo je kazao da se, osim zahvale svima koji su doprinijeli da se podigne ovaj hram Božji i osim čestitke i osim uobičajene pobožnosti koju obavljaju u ovakvim prostorima, sama od sebe nameće osnovna misao za razmišljanje: hram. „Svi dobro znamo da je od samoga početka među kršćanima postojao običaj da se okupljaju u nekim prostorima na molitvu, zahvalu i na sakramentalna slavlja. Već u prvim danima nakon Isusova uskrsnuća Sveto Pismo bilježi da su apostoli zajedno s Majkom Božjom bili okupljeni na molitvu“, rekao je nadbiskup Vukšić te dodao da u najranijim spisima rane Crkve stoji da se okupljaju u manjim zajednicama tada još uvijek po privatnim kućama i prostorima jer onoga, što će kasnije biti nazvano crkvama, još nije bilo.
„Dugo je bio običaj da se kršćani okupljaju na takav skroman način i da, iako u skromnim uvjetima, u svečanom obliku nastavljaju slaviti Isusove sakramente.“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te dodao da, nakon što su ime vlasti dopustile kršćanima da slobodno dišu i planiraju, počinje izgradnja velebnih ili manje velebnih prostora – crkava, katedrala, hramova u kojima su se kršćani okupljali na slavljenje već postojeće tradicije u skromnim uvjetima. „Ono što je obilježava od samih početaka do dana današnjega kršćanska okupljanja u običnim obiteljskim ili drugim uvjetima – i bez velebnih prostora i bez katedrala, u slavlju sakramenata gdje god se oni na dostojan način obavljaju, Krist je prisutan, Krist je blagoslov, Krist je onaj koji po toj sakramentalnoj prisutnosti i našem vjerničkom pristajanju čini da svatko od nas bude hram Božji, hram Duha Svetoga. Primjenom svih ovih crkava, za koje zahvaljujemo svima koji su uložili bilo koji oblik truda pa i onaj najmanji, dok zahvaljujem svima koji su doprinijeli da se oni podignu i da postoje, moramo stalno ponavljati da je prije svih ovih građevina Isus zaželio da svatko od nas pojedinačno i osobno u svojoj savjesti, u svojoj duši, u svom životu, u svom ponašanju, u svom razmišljanju bude hram Božji“, poručio je nadbiskup Tomo.
„Pretpostavka Božje prisutnosti u ljudima, draga braćo i sestre, jest naš pristanak da dozvolimo Kristu Gospodinu da se stvarno nađe u nama“, rekao je nadbiskup Vukšić potičući okupljene da, po uzoru i zagovoru sv. Ivana Krstitelja priprave put Gospodinu u duhovnom smislu koji želi stanovati i biti u svojim vjernicima. „U ovim molitvama koje smo već izgovorili i koje ćemo izgovoriti tijekom ovoga obreda stalno se naglašava ta misao Da, poškropili smo ove zidove. Nastavit ćemo s blagoslovom ovog budućeg oltara koji je ovdje pred nama. Zato je još uvijek bez svih ovih ukrasa kojima se slavi Sveta misa. Tek s blagoslovom on će postati oltar. Tek s ovim obredom ova građevina će postati crkva. Ali ona, bez obzira što je blagoslovljena, bez obzira što je sagrađena, može ostati prazna ako mi, koji budemo u nju dolazili i u njoj se okupljali te izgovarali molitve i slavili sakramente, ne dozvolimo Kristu Gospodinu da se nastani u nama, u našim životima, da mi budemo hram Duha Svetoga, da naša tijela, naši životi i sve naše bude mjesto u kojem stanuje Krist Gospodin i da naše cjelokupno, cjeloživotno ponašanje bude priprava i ravnanje prilaza, putova kako bi Krist mogao doći na dostojan način i uči na najprikladniji mogući način u naše živote kako bismo onda, nakon što se on nastanio u nama te u nama i s nama hodi ovim svijetom, i mi bili blagoslov svim ljudima koje susrećemo i cijelome svijetu“, kazao je nadbiskup Tomo.
„Svrha svih ovih zdanja i svih crkava jest naše obraćenje i naše posvećenje. Mi ove zidove i ovaj prostor blagoslivljamo zato da postanu blagoslov nama“, rekao je vrhbosanski nadbiskup dodajući da to čine ponajprije iz zahvalnosti prema Gospodinu da to bude mjesto Božjega boravka i slavlja njegovih sakramenata po kojima će biti prisutan. „Ali još prije toga i još važnije od toga jest da mi, svatko od nas bude mala crkva Božja, mali hram Duha Svetoga, mali hram Presvetoga Trojstva, blagoslov sebi samom i blagoslov svim ljudima koje susrećemo“, pojasnio je nadbiskup Vukšić dodajući da svrha blagoslova nove crkve i novog oltara jest da srce i savjest vjernika budu pozlaćeni kalež, mjesto boravka Boga u njima, a njihova savjest crkva. Izrazio je uvjerenje da je ovo sagrađeno iz obraćenih i posvećenih duša i života okupljenih vjernika. Poželio je da u nedjelju Dobrog Pastira prihvate Krista Gospodina za istinskog Dobrog Pastira. „Neka i u ovom mjestu zaista Dobri Pastir bude Pastir svih ljudi i neka svima pomogne na putu obraćenja i posvećenja i neka tome služi ovaj lijepi prostor“, kazao je na kraju propovijedi nadbiskup Vukšić.
Na kraju Svete mise riječi zahvale uputio je župnik Majstorović. „Blagoslov ove crkve znak je nade te posebno djelo Božje providnosti da smo uspjeli sve posložiti kako treba u crkvenim okvirima te dočekati i ovaj trenutak blagoslova crkve. Imamo još puno posla do potpunog završetka radova. Uzdamo se u zagovor sv. Roka i u Božju providnost da će poslati dobročinitelje kao i do sada te da ćemo djelo, koje smo započeli prije više od deset godina, privesti kraju na slavu Božju i na čast sv. Roka koji nas svojim zagovorom štiti od svake opačine“, kazao je župnik Majstorović te zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli i iskreno ugradili sebe u gradnju crkve.
