U organizaciji HKZ Troplet, na brdu Hum podno jubilejskoga križa ponad Mostara, mladi su upalili 33 baklje u počast žrtvi Vukovara i svim žrtvama Domovinskoga rata te u znak sjećanja na uspostavu HZ HB, jer je prošlo 33 godine od tragedije  i žrtve Vukovara i uspostave Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, što se dogodilo istoga dana 1991. godine.

Nakon paljenja baklji, okupljeni su se, predvođeni fra Franom, pomolili za pokoj duša svih poginulih i preminulih u Domovinskom ratu. Nakon toga, predsjednik HKZ Troplet je rekao nekoliko rečenica o agresiji i stradanju Vukovara, naglašavajući da su ovo dani sjećanja na sve poginule u Domovinskom ratu, ne samo žrtvu Vukovara i Škabrnje čiju obljetnicu danas obilježavamo. Izražavamo solidarnost i duboko poštovanje te molimo za sve poginule, sve branitelje i nama drage ljude. Svatko od nas ima svoj mali Vukovar, jer je Vukovar simbol stradanja, žrtve i hrabrosti svih naših mjesta i svih naših ljudi u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Naglašavajući značaj zajedništva i očuvanje sjećanja na teške trenutke hrvatske povijesti podsjećamo na našu obvezu graditi slobodu i bolju budućnost za buduće generacije, kako žrtva branitelja ne bi bila uzaludna.

Pored toga, danas se sjećamo i uspostave Hrvatske Zajednice Herceg Bosne. Kada govorimo o HZ HB, mora se naglasiti da je Hrvatska Republika Herceg Bosna je bila povijesna nužnost. Velikosrpske snage uz pomoć JNA su izvršile agresiju a republičke vlasti u Sarajevu nisu poduzimale ništa kako bi odgovorile na tu agresiju. Da nije bilo Hrvatske Republike Herceg Bosne i njene oružane sile HVO-a, ponovo bi „Bosna šaptom pala“ kao i prije pet stoljeća, samo što je sada bio drugi agresor.

Drugo, u ratu se događaju užasne stvari, gine se, stradaju i krivi i nevini. Mora se priznati, nažalost, sve tri zaraćene strane su činile zločine. Previše zločina, jer i jedan zločin je previše. No, mora se naglasiti da u HR HB nije bilo organiziranog i sustavnog činjenja zločina, nego pojedinačni slučajevi na sramotu svih. Iskreno žalimo zbog svakog zločina, zbog svakog nevino stradaloga.

Treće, hrvatska strana se pokušava okriviti za etničko čišćenje. No, činjenice govore nešto sasvim drugo. Hrvati su u odnosu na ukupan broj pripadnika drugih naroda najviše prognani, odnosno najgore „očišćeni“. Prostor pod kontrolom HVO bio je i jeste i sada jedini istinski multietnički prostor u BiH. To se može vidjeti i na primjeru monoetničkog istočnog Mostara i multietničkog zapadnog Mostara. To se može vidjeti širom Bosne i Hercegovine i potvrditi usporedbom rezultata popisa 1991. i 2013. godine.

U organizaciji HKZ Troplet, na brdu Hum podno jubilejskoga križa ponad Mostara, mladi su upalili 33 baklje u počast žrtvi Vukovara i svim žrtvama Domovinskoga rata te u znak sjećanja na uspostavu HZ HB, jer je prošlo 33 godine od tragedije  i žrtve Vukovara i uspostave Hrvatske Zajednice Herceg Bosna, što se dogodilo istoga dana 1991. godine.

Nakon paljenja baklji, okupljeni su se, predvođeni fra Franom, pomolili za pokoj duša svih poginulih i preminulih u Domovinskom ratu. Nakon toga, predsjednik HKZ Troplet je rekao nekoliko rečenica o agresiji i stradanju Vukovara, naglašavajući da su ovo dani sjećanja na sve poginule u Domovinskom ratu, ne samo žrtvu Vukovara i Škabrnje čiju obljetnicu danas obilježavamo. Izražavamo solidarnost i duboko poštovanje te molimo za sve poginule, sve branitelje i nama drage ljude. Svatko od nas ima svoj mali Vukovar, jer je Vukovar simbol stradanja, žrtve i hrabrosti svih naših mjesta i svih naših ljudi u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Naglašavajući značaj zajedništva i očuvanje sjećanja na teške trenutke hrvatske povijesti podsjećamo na našu obvezu graditi slobodu i bolju budućnost za buduće generacije, kako žrtva branitelja ne bi bila uzaludna.

Pored toga, danas se sjećamo i uspostave Hrvatske Zajednice Herceg Bosne. Kada govorimo o HZ HB, mora se naglasiti da je Hrvatska Republika Herceg Bosna je bila povijesna nužnost. Velikosrpske snage uz pomoć JNA su izvršile agresiju a republičke vlasti u Sarajevu nisu poduzimale ništa kako bi odgovorile na tu agresiju. Da nije bilo Hrvatske Republike Herceg Bosne i njene oružane sile HVO-a, ponovo bi „Bosna šaptom pala“ kao i prije pet stoljeća, samo što je sada bio drugi agresor.

Drugo, u ratu se događaju užasne stvari, gine se, stradaju i krivi i nevini. Mora se priznati, nažalost, sve tri zaraćene strane su činile zločine. Previše zločina, jer i jedan zločin je previše. No, mora se naglasiti da u HR HB nije bilo organiziranog i sustavnog činjenja zločina, nego pojedinačni slučajevi na sramotu svih. Iskreno žalimo zbog svakog zločina, zbog svakog nevino stradaloga.

Treće, hrvatska strana se pokušava okriviti za etničko čišćenje. No, činjenice govore nešto sasvim drugo. Hrvati su u odnosu na ukupan broj pripadnika drugih naroda najviše prognani, odnosno najgore „očišćeni“. Prostor pod kontrolom HVO bio je i jeste i sada jedini istinski multietnički prostor u BiH. To se može vidjeti i na primjeru monoetničkog istočnog Mostara i multietničkog zapadnog Mostara. To se može vidjeti širom Bosne i Hercegovine i potvrditi usporedbom rezultata popisa 1991. i 2013. godine.