Bivši visoki predstavnik Christian Schmidt smatra da Bosni i Hercegovini ne prijeti novi rat, ali upozorava da politička stagnacija, etničke podjele i zastoj na europskom putu slabe povjerenje građana u budućnost zemlje. U intervjuu za EUobserver ocijenio je da Milorad Dodik djeluje kao promotor ruskih interesa te pozvao Europsku uniju da se snažnije angažira, posebno prema mladima koji sve više traže europsku perspektivu napuštajući Bosnu i Hercegovinu.
„Dakle, ostali smo ni tamo ni ovdje. Imamo samo princip nade. Nadu da će nešto doći“, rekao je Schmidt govoreći o zastoju u europskim integracijama.
Prema njegovoj procjeni, očuvanje mira predstavlja veliko postignuće Daytonskog sporazuma, ali samo po sebi nije dovoljno za izgradnju funkcionalne političke zajednice. Od domaćih političara očekuje stvarnu spremnost za savladavanje etničkih podjela, a od EU izravniji odnos s građanima.
Schmidt smatra da civilno društvo u BiH nije dovoljno snažno i da ga podjele oko političkih pitanja sprječavaju da zajedno radi u korist demokratskog razvoja i europskih integracija.
„Zasad ne vidim da se puno toga promijenilo“, rekao je.
Također je upozorio da određene političke stranke i dalje pokušavaju dobiti podršku birača inzistirajući na etničkim razlikama. „Posebno SNSD, Dodikova stranka, ali, iskreno, ne samo oni, koriste etničke razlike kao argument za dobivanje podrške, umjesto da imaju multietnički pristup. Može se sumnjati u njihovu stvarnu proeuropsku predanost.“
Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske s dijelovima Bosne i Hercegovine, Schmidt je naglasio da su posebne veze predviđene Daytonskim sporazumom i da same po sebi ne predstavljaju njegovo kršenje. Međutim, smatra da neki pokušaji postizanja utjecaja prelaze te granice.
Kao primjer naveo je reakciju Srbije na rezoluciju Opće skupštine UN-a iz 2024. o međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici. „Protiv toga je pokrenut zaista upadljiv napad, iako Srbija nije imenovana u rezoluciji“, rekao je.
Prema njegovoj procjeni, ta je reakcija iskorištena za stvaranje „svesrpske deklaracije“. Iako se deklaracija može smatrati oblikom kulturnog udruživanja pripadnika iste nacije, Schmidt u njoj vidi i političku svrhu. “Istovremeno, treba je smatrati instrumentom pokušaja postizanja većeg političkog utjecaja u dijelu druge zemlje.”
Prema Schmidtu, ruski utjecaj u BiH oslanja se na tradicionalne veze, posebno sa srpskom pravoslavnom zajednicom, ali i na medije i društvene mreže. “Rusija pokušava utjecati na dio Bosne i Hercegovine, posebno na Banju Luku i Republiku Srpsku, a Dodik na neki način djeluje kao promotor ruskih interesa. To je doista slučaj”, rekao je.
Također je ukazao na učestalost Dodikovih susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. “Dodik se sastao s Putinom jedanaesti put od početka rata u Ukrajini. To je zaista upečatljivo.”
Na pitanje koliko su Bosna i Hercegovina i Dodik važni Rusiji, ocijenio je njihovu ekonomsku i političko-stratešku važnost gotovo nikakvom. Međutim, smatra da ih Moskva može iskoristiti za ometanje europskih i američkih aktivnosti. “Dakle, to se više vidi kao instrument nego kao područje utjecaja.”
Schmidt kaže da Europska unija mora jasnije pokazati da se europska integracija temelji na jedinstvu u različitosti. Prema njegovoj procjeni, prethodni pristup nije donio dovoljno konkretnih rezultata. “To se ne može postići samo programima ili novcem”, rekao je.
Pozvao je EU da razmotri dodatne mogućnosti djelovanja, posebno prema civilnom društvu, kako bi europska ideja bila privlačnija građanima. “Moja snažna preporuka bila bi: ne gledajte na pregovore o pristupanju EU kao na cijeli skup instrumenata koji su vam na raspolaganju.”
Smatra pregovore o pristupanju tehnički važnim nastavkom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ali upozorava da oni ne daju odgovor na pitanje razvoja civilnog društva u zemlji. “Znam da je to uobičajen i dobro utvrđen pristup Komisije, ali nije dovoljan.”
Pohvalio je angažman povjerenice Marte Kos, navodeći da zahvaljujući svom razumijevanju regije već puno čini. Istovremeno, zalaže se za izravniji pristup mladima i jaču prisutnost EU na društvenim mrežama. „Ako se vratimo na ruski utjecaj, oni su majstori u tome. Europska unija je vrlo suzdržana“, rekao je.
Schmidt također upozorava da nije opravdano pretpostaviti da svi u Bosni i Hercegovini žele članstvo u EU. Mladi ljudi koji žele europsku budućnost, dodaje, sve češće sami donose odluku o tome kako je postići. „Ako pogledate demografske trendove u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete da neki donose vlastitu, osobnu odluku, a to znači odlazak iz zemlje, uglavnom u države članice Europske unije.“
Kako bi se ljudi zadržali, smatra, potreban je snažniji pristup europskom unutarnjem tržištu i standardima vladavine prava, s više mogućnosti za život i rad u Bosni i Hercegovini. „Mislim da bi to trebao biti smjer: učiniti zemlju privlačnijom za boravak i pokušati ljudima dati prilike u vlastitoj zemlji.“
Podsjetio je na summit EU u Solunu 2003. godine, ističući koliko se dugo čekalo na konkretan napredak. Bosna i Hercegovina dobila je status kandidata u prosincu 2022., gotovo dva desetljeća kasnije, uz, prema njegovoj procjeni, značajno snižavanje očekivanja i uvjeta.
“Čak se ni ti mali koraci sada ne poduzimaju”, upozorio je.
Problem, prema Schmidtu, nije samo gubitak očekivanja, već i slabljenje uvjerenja da će promjene doći dovoljno brzo da ih sadašnje generacije osjete. Razmišljanje mladih o tom čekanju opisao je riječima: “Ako Europljani nastave istom brzinom kao i prije, koliko još moramo čekati? Bolje da sami donesemo odluku.”
Unatoč frustracijama i političkim podjelama, Schmidt ne vjeruje da je BiH ugrožena povratkom oružanog sukoba. Mir i odsutnost nasilja vidi kao veliko postignuće Daytonskog sporazuma.
„Posebno je srednja generacija toliko patila zbog rata i opsade Sarajeva da doista nemaju sklonosti ni prema kakvom vojnom sukobu ili sukobu s upotrebom sile. Mislim da je to dobra vijest“, rekao je.
Međutim, upozorava na mogućnost da nove generacije prihvate trenutno stanje kao normalno, a istovremeno budu nezadovoljne njime. Smatra da ovaj problem može dodatno produbiti djelovanje aktera poput Rusije, koji potiču one koji destabiliziraju situaciju. „Iako ne vidim opasnost od rata, vidim da pozitivna postignuća i uspjeh Daytona mogu sve više gubiti visoki stupanj priznanja koji uživaju.“
Na pitanje je li Ured visokog predstavnika još uvijek potreban, Schmidt nije ponudio jednostavan odgovor. Izjavio je da se prilikom sklapanja Daytonskog sporazuma nije očekivalo da će proces trajati toliko dugo ili da će strukturni problemi između etničkih skupina ostati neriješeni.
Kao primjer, izdvojio je svoj odnos s Ratkom Mladićem. „Kako je moguće da jedan od glavnih ratnih zločinaca i počinitelja genocida, general Ratko Mladić, dobije državničku pogrebnu ceremoniju u Beogradu i očito uživa veliku podršku?“
Za Schmidta je to pokazatelj da još nije došlo do iskrene rasprave svih strana o prošlosti i budućnosti. „Ponekad, a imao sam slučajeve gdje sam to morao provjeravati u školskim udžbenicima, naiđete na priče o herojima, ali ne i na prikaz stvarne povijesti.“
Međutim, Schmidt također vidi razloge za optimizam. Izdvojio je protivljenje mladih podijeljenom obrazovanju i prosvjede učenika i nastavnika u središnjoj Bosni koji su zahtijevali zajedničko obrazovanje.
„To su znakovi nade“, rekao je.
Istaknuo je i živu kulturnu zajednicu, visokokvalitetnu umjetnost i filmove, navodeći Sarajevski filmski festival kao primjer povezanosti. „Dakle, postoji zajednica, ali ne i politička zajednica. Ponekad bih volio vidjeti i malo više povezanosti na političkoj razini“, zaključio je Schmidt.
