Domovinski pokret nedavno je predstavio inicijativu za osnivanje posebne hrvatske izborne jedinice u Bosni i Hercegovini, a u opširnom pismu predsjednik stranke Ivan Penava upozorio je na, kako navodi, dugogodišnje narušavanje političke ravnopravnosti Hrvata u BiH te spomenuo mogućnost ponovne uspostave Herceg-Bosne, ali u okviru federalno uređene Bosne i Hercegovine.
Je li riječ o realnom političkom rješenju ili prije svega o poruci nezadovoljstva položajem Hrvata u BiH, može li to pitanje postati važna tema predizborne kampanje te kakve bi posljedice moglo imati na odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine, razgovarala je s novinarom Zoranom Krešićem Viktorija Kristić sa N1 Hrvatska.
Domovinski pokret izašao je s inicijativom za osnivanje posebne hrvatske izborne jedinice u Bosni i Hercegovini. U svom pismu predsjednik stranke Ivan Penava spomenuo je i mogućnost ponovne uspostave Herceg-Bosne.
Je li to realno političko rješenje ili prije svega poruka nezadovoljstva položajem Hrvata u BiH?
“Zapravo, Hrvati su u najmanje četiri navrata doživjeli situaciju da im drugi biraju političke predstavnike. Sjećamo se bivše Jugoslavije i vremena kada je Slobodan Milošević nametnuo Sejdu Bajramovića, a danas imamo slučaj Željka Komšića, koji je više puta izabran pretežito glasovima Bošnjaka, iako formalno predstavlja hrvatski narod u Predsjedništvu BiH.
To kod Hrvata izaziva velike frustracije. No, to nije jedini razlog. U dva navrata, 2001. i 2011. godine, Hrvati su praktično izbačeni iz vlasti. Sve to stvara osjećaj političke nemoći i nezadovoljstva. Mnogi smatraju da su time narušeni principi dogovoreni u Daytonu.
Zato se sve češće govori o potrebi uspostave izborne jedinice u kojoj bi Hrvati mogli samostalno birati svoje političke predstavnike. Ako do toga ne dođe, logično je da će se početi razmišljati o drugim modelima zaštite političke ravnopravnosti.
Bosna i Hercegovina danas, po mom mišljenju, ulazi u opasan proces koji u određenoj mjeri podsjeća na situaciju u bivšoj Jugoslaviji, kada je jedan narod pokušavao ostvariti političku dominaciju nad drugima. Danas mnogi Hrvati smatraju da Bošnjaci nastoje ostvariti političku prevlast u Federaciji BiH, a reakcije koje dolaze iz hrvatskog političkog korpusa posljedica su upravo takvog osjećaja.
Smatram da je potpuno legitimno otvoriti civiliziranu raspravu o toj temi. Nitko ne govori o sukobima ili podizanju tenzija, ali činjenica da Hrvatima drugi biraju političke predstavnike jednostavno mora doći na dnevni red.”
Može li to postati jedna od glavnih tema predstojeće izborne kampanje?
“Iskreno, ne vjerujem da će to biti glavna tema kampanje. Istraživanja provedena među Hrvatima u BiH pokazuju da je pitanje izbornog zakona važno, ali nije među tri najvažnija prioriteta.
Najvažnija pitanja su kako zadržati ljude u zemlji, kako ojačati gospodarstvo, unaprijediti zdravstveni sustav i poboljšati obrazovanje. Pitanje političke jednakopravnosti Hrvata svakako će biti prisutno u kampanji, ali ne vjerujem da će biti presudno.
Naravno, situacija bi se mogla promijeniti ako bi se ponovno dogodilo da hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran pretežito bošnjačkim glasovima. To bi dodatno produbilo frustracije koje među Hrvatima postoje već godinama.”
Može li ova inicijativa dovesti do zahlađenja odnosa između Hrvatske i BiH?
“Ne očekujem nikakvo ozbiljnije zahlađenje odnosa. Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju složene, ali vrlo važne odnose.
Treba razlikovati stavove pojedinih političkih aktera u Sarajevu od ukupnih odnosa između dviju država. Hrvatska je jedan od ključnih partnera BiH na njezinu europskom i euroatlantskom putu.
Pitanje izmjena izbornog zakona prije svega je pitanje odnosa Hrvata i Bošnjaka unutar BiH. Uvjeren sam da bi se upravo rješavanjem tog pitanja otvorio prostor za kvalitetnije odnose između ta dva naroda i lakše rješavanje drugih otvorenih pitanja koja ih opterećuju već godinama.”
U deklaraciji Domovinskog pokreta spominje se i mogućnost obnove Herceg-Bosne. Kako to komentirate?
“Smatram da je legitimno razgovarati o svim političkim opcijama ako se nastavi negirati ili ograničavati politička ravnopravnost Hrvata u BiH.
Važno je pritom naglasiti da se takve ideje spominju uvjetno, kao svojevrsno upozorenje. Ne može se očekivati da jedan narod desetljećima trpi ono što smatra političkom nepravdom i da pritom ne traži alternativna rješenja.
Mnogi upozoravaju da bi se nakon pitanja člana Predsjedništva slični problemi mogli pojaviti i na nižim razinama vlasti. Zato dio hrvatskih političkih predstavnika smatra da je potrebno otvoriti raspravu o svim mogućim modelima zaštite političkih prava.
Povijest nas uči da pokušaji dominacije jednog naroda nad drugima često završavaju političkim krizama. To je važna lekcija i za Bosnu i Hercegovinu.”
Smatrate li da je pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva najveći politički problem Hrvata u Bosni i Hercegovini ili postoje važnija pitanja koja ostaju u sjeni?
“Mislim da je riječ o ključnom političkom pitanju kada je riječ o položaju Hrvata u BiH.
Predsjedništvo BiH ima značajne ovlasti, od imenovanja veleposlanika i sudjelovanja u kreiranju vanjske politike do predlaganja važnih državnih odluka. Zato nije riječ samo o jednoj osobi ili jednom mandatu, nego o širem pitanju političke zastupljenosti Hrvata u državnim institucijama.
Pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva povezano je i s predstavljenošću Hrvata u diplomatskoj mreži, neovisnim institucijama i drugim tijelima vlasti.
Vjerujem da bi izmjene izbornog zakona u velikoj mjeri otklonile dugogodišnje nesporazume između Hrvata i Bošnjaka. Hrvatski i bošnjački interesi u velikoj su mjeri kompatibilni kada je riječ o europskim integracijama i članstvu u NATO-u. Upravo zato smatram da je rješavanje ovog pitanja preduvjet za dugoročnu stabilizaciju odnosa između dvaju naroda, ali i stabilnost Bosne i Hercegovine u cjelini.”
