Iako znanstvenici imaju alate i metode da izmjere utjecaj klimatskih promjena – kako se to može učiniti pa da pojedinac, u okviru vlastitog života, ima neku vrijednost kojom bi izmjerio kako se, pod utjecajem klimatskih promjena, mijenja i njegov život? Nije lako zamisliti što je točno “prosječno globalno zagrijavanje od 1,5 °C ili 2 °C” i na koji će nam način izmijeniti svakodnevni život.
Time su se pozabavili istraživači s Massachusetts Institute of Technology (MIT); razvili su novi način mjerenja utjecaja globalnog zatopljenja u stvarnom životu i predviđanja dugoročnih učinaka. Ispostavilo se da će značajnu promjenu osjetiti i ljudi u Hrvatskoj.
Mjera znanstvenika MIT-a, kreirana uz korištenje podataka 50 različitih klimatskih modela, određena je prema tome koliko će u raznim destinacijama diljem svijeta do 2100. godine rasti ili padati broj “dana na otvorenom”, odnosno razdoblja od 24 sata kada su temperature dovoljno ugodne za većinu ljudi da se bave aktivnostima na otvorenom, bilo da rade ili da provode slobodno vrijeme. To su dani kada nije ni prevruće ni prehladno, što su znanstvenici smjestili u temperaturni raspon otprilike između 10 °C i 25 °C, bez ekstremnih vremenskih nepogoda.
Internetski alat koji su razvili istraživači s MIT-a također omogućuje ljudima da postave vlastiti raspon temperature kada provjeravaju podatke iz svoje zemlje na temelju onoga što im samima predstavlja ugodno vrijeme.
Studija MIT-a pokazala je da će tropska odredišta doživjeti najveće promjene u broju dana na otvorenom. Najveći udar pretrpjet će Dominikanska Republika, koja će do kraja stoljeća izgubiti čak 124 dana ugodnog vremena godišnje. Meksiko, Indija, Tajland i Egipat izgubit će polovicu takvih dana.
Istaknuta je i podjela između globalnog sjevera, koji će dobiti više dana ugodnog vremena, i globalnog juga, koji će izgubiti više unatoč tome što je emitirao manje stakleničkih plinova.
A što je s Europom, tko će izgubiti najviše “dana na otvorenom” do 2100.?
U Europi također postoji podjela sjever-jug kada su u pitanju dani na otvorenom. S obzirom na klimatsko zatopljavanje, na sjeveru će biti više dana s ugodnim vremenom jer će zime postati toplije, no na jugu će ekstremne vrućine tijekom ljetnih mjeseci uzrokovati pad broja dana na otvorenom.
Prema podacima MIT-a, Balkan će vjerojatno biti jedna od najteže pogođenih regija u Europi. Albanija će tako izgubiti 30 dana, Srbija 26, Sjeverna Makedonija 21, Bugarska 17, Kosovo 19, a Rumunjska 12 dana. Južnije, Grčka bi do 2100. mogla izgubiti 37 dana na otvorenom godišnje zbog ekstremnih vrućina između svibnja i rujna, navodi studija MIT-a.
LOŠE DOBRE VIJESTI
U to društvo spada i Hrvatska – izgubit će, prema predviđanjima, 22 dana koja bi bilo ugodno provesti na otvorenom. Većina tih dana mogla bi se odnositi na vrućine tijekom ljeta – moglo bi biti neizdržljivo provoditi ih na otvorenom, što znači da bi mogla biti ugrožena ionako kratka i na ljeto orijentirana domaća turistička sezona, barem kako je sada orijentirana.
Pirenejski poluotok također će doživjeti promjene: Portugal će imati 33, a Španjolska 13 dana manje na otvorenom.
Istraživači kažu da se razlika u Europi već osjeća i da ljudi biraju kamo će putovati na temelju sve ekstremnijih vrućina na prethodno popularnim odredištima.
Sjever Europe doživjet će više ugodnih dana, ali razlozi zbog kojih će se to događati nisu dobre vijesti. Francuska, Njemačka i Austrija dobit će između 18 i 52 dana ugodnog vremena do 2100., uglavnom zbog toplijih zima, no to bi mogao biti fatalan udarac za europsku skijašku industriju, koja već jest u problemima. Zbog nedostatka snijega razmišlja se o supstituciji umjetnim snijegom, no mnogi misle da to ni u približnoj mjeri ne bi pomoglo održati skijašku industriju, kojoj su “ugodni” i u punoj mjeri isplativi “dani na otvorenom” samo oni s puno pravoga snijega.
