Gospođa Ana P. iz Apatina u Srbiji upravo je postala vlasnica više od tri milijuna četvornih metara zemljišta u selu Mekinjar na području općine Udbine u Lici te će uskoro u zemljišnim knjigama uz čestice biti upisano njezino ime, umjesto Republike Hrvatske. Ako, naravno, viši sud potvrdi odluku Općinskog suda u Gospiću, koji je tako odlučio po njezinoj tužbi. U tom slučaju država će joj, osim “prijepisa” silnih kvadrata zemljišta, morati isplatiti i više od 2000 eura sudskih troškova.
Tužbu protiv Republike Hrvatske umirovljenica je podnijela 10. travnja prošle godine navodeći da se Republika Hrvatska vodi upisana na zemlji koja joj pripada nasljedstvom. Riječ je o nekoliko manjih čestica, na kojoj je i kuća, te pašnjak površine 3,072.127 četvornih metara koji se nastavlja na te čestice. Tvrdi da je to naslijedila od pokojnog supruga Milana koji je 2022. godine umro u dobi od 75 godina, a on je to ranije naslijedio od svojih roditelja Momčila i Boje. Navodi da je posjed tih nekretnina bio nesmetan više do 150 godina, te da sve te čestice zapravo čine cjelinu s kućom i okućnicom u kojoj je rođen njezin suprug.
Za potrebe postupka angažirala je geodeta koji je sačinio geodetski elaborat, a ona je to Republici Hrvatskoj dostavila tražeći da joj se imovina prizna mirnim rješavanjem spora. No Državno odvjetništvo ju je odbilo pa je podnijela tužbu, smatrajući da je imovinu stekla dosjelošću, odnosno uživanjem bez smetanja dulje razdoblje.
U tužiteljstvu kažu da su je odbili zato što nije podastrla dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice, pa je sudu predloženo da bez ročišta odbaci njezinu tužbu. No postupak je pokrenut, proveden je dokazni postupak, kao i očevid na mjestu događaja, saslušane su tri svjedokinje, redom bivše stanovnice sela. One su dale iskaz u korist tužiteljice, navodeći kako je kuću na predmetnoj čestici sagradio tužiteljičin svekar Momčilo, te da je gradnja završena prije početka Domovinskog rata 1991. godine. Kaže i da je čula iz priča da su Momčilovi djedovi i pradjedovi živjeli u selu, a da je nakon Momčila sve naslijedio njegov sin Milan, koji je uzdržavao roditelje do njihove smrti. Držali su krave, ovce i konje, te su koristili sve te pašnjake.
– Šumarija i država nisu tamo dolazile jer ništa nije bilo njihovo – rekla je svjedokinja Ljuba T., što su potvrdile i druge dvije svjedokinje navodeći kako su svi u selu znali da to imanje pripada toj obitelji i da su u posjedu barem 100 godina, kao i da država ima svoju zemlju koja se nalazi nekoliko kilometara dalje.
Posjed od 1941. godine
Presuđujući u njezinu korist, Općinski sud u Gospiću je ustvrdio kako je tužiteljica morala dokazati da je putem svojih prednika bila u neprekinutom posjedu nekretnina od 6. travnja 1941. godine, s obzirom na to da se radilo o česticama u društvenom vlasništvu, te da je u tom u konačnici i uspjela.
“Sud je nakon utvrđenja stvarnog stanja na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka i saslušanja svjedoka, čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan jer je nesporno utvrđeno da su prednici tužiteljice i ona sama u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, dok tužena nije dokazala nepoštenje na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika, odnosno rednika odnos prednika odnosno, da bi oni kao faktični posjednici nekretnina posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju jer nisu bili smetani niti im je netko osporavao pravo na posjed”, obrazložio je Općinski sud u Gospiću u svojoj nepravomoćnoj presudi.
