Cijene prehrambenih artikala i osnovnih životnih namirnica i dalje vrtoglavo rastu. Iako godina nije bila sušna, pojedini proizvođači i prerađivači pšenice dodatno povećavaju cijene proizvoda, što dijelom i nije opravdano, smatraju u udrugama potrošača u našoj zemlji. S druge strane, i dalje ovisimo o uvozu. Budući da nemamo dovoljno pšenice, prisiljeni smo je uvoziti, što u konačnici i dovodi do poskupljenja. Osim cijena brašna, između ostalog, povećane su i cijene maslaca i šećera. Donosimo odgovore zašto je to tako, navodi FTV.
Ako poskupljenju osnovnih životnih namirnica dodamo povećanje cijene kave koju uvozimo te čokolade koja je zbog veće cijene osnovne sirovine za proizvodnju kakaa na svjetskoj burzi enormno poskupjela, stječe se dojam da su ionako niske plaće bh. građana nedovoljne za život. Čokolada koja je poskupjela za 133 posto postala je luksuz, dok je cijena maslaca u pakiranju od 250 grama viša od osam maraka. Stoga se postavlja otvoreno i uvijek aktualno pitanje – kako žive bh. građani?
„Nikako. Dan i komad, što se kaže.“ „Ne znam odgovor. Malo tko ga zna.“ „Što ću komentirati, nemam riječi.“ „To je, općenito, problem u državi. S tim se ne možemo boriti kao građani, vlast treba raditi na nekim promjenama.“ „Mislim da će ovako dugo ostati i slabo da će se do sljedeće godine išta promijeniti.“
Ni u ovoj godini nije bilo razloga za poskupljenje pšenice, ali je bilo potrebe za njenim uvozom, kažu u udrugama potrošača. Bosna i Hercegovina kao mala zemlja ovisi o uvozu, a sva događanja na svjetskim tržištima kao i ratni sukobi utječu na cijene proizvoda kod nas.
„S obzirom na to da ne proizvedemo ni 10 posto svojih potreba za pšenicom – ovisimo o tržištu. Pšenica je strateški proizvod i sigurnost svake zemlje, a oni koji je proizvode gledaju kako izvući što veću korist“, kaže Gordana Bulić, predsjednica Kluba potrošača Tuzlanskog kantona.
Tako se svaka najava povećanja cijena određenih proizvoda odražava na život građana. Ni uvoz na razini države nije objedinjen, pa je svaki manji uvoznik prisiljen platiti tržišnu cijenu bez ikakvih pogodnosti. Tako, primjerice, i kakao, osnovni sastojak svake čokolade.
„Nažalost, i to je burzovna roba koja se kod nas ne proizvodi. Tako da – kako cijene na tržištu rastu, tako rastu i kod nas. Kava, također“, dodaje Bulić.
Pored nafte i naftnih derivata, struktura uvoza u Bosnu i Hercegovinu uglavnom je oslonjena na prehrambene proizvode, pa ovisimo o globalnom tržištu. Ponuda prehrambenih proizvoda u našoj zemlji ne može zadovoljiti njihovu potražnju.
„To je refleksija koja znači da svaki globalni događaj – od Bliskog Istoka, Ukrajine pa do izbora u Americi, uvjetuje što će biti s našim marketima, odnosno, koja će cijena biti nekog prehrambenog proizvoda“, ističe ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Tako su, u konačnici, građanima Bosne i Hercegovine određeni prehrambeni proizvodi u trgovinama i supermarketima zbog visokih cijena nešto o čemu mogu samo sanjati.