Broj umirovljenika u Bosni i Hercegovini gotovo se izjednačio s brojem zaposlenih. Svake godine vladama oba entiteta nedostaje više od 400 milijuna konvertibilnih maraka za isplatu mirovina, a procjene pokazuju da će do 2032. godine entitetske vlade morati izdvojiti čak 1,6 milijardi KM dodatnih sredstava. Stručnjaci upozoravaju da je ovakva situacija neodrživa.
Jedna od mjera o kojoj se sve češće govori u javnosti jest povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu s 65 na 67 godina, bez obzira na radni staž. Iz Fonda MIO Republike Srpske poručuju da, ukoliko dođe do takve promjene, pravila neće odmah stupiti na snagu, već će uslijediti prijelazno razdoblje prilagodbe. Do tada, uvjeti ostaju nepromijenjeni.
– U 2025. i narednim godinama, sve dok se eventualno ne izmijene uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, prvi uvjet ostaje najmanje 15 godina mirovinskog staža i 65 godina starosti – što vrijedi za osiguranike oba spola – izjavio je Mladen Milić, direktor Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje RS-a.
Građani, kako sadašnji umirovljenici tako i oni koji tek trebaju u mirovinu, izražavaju nezadovoljstvo mogućim povećanjem dobne granice i s pravom se pitaju – tko će uopće dočekati tu mirovinu?
Ipak, činjenica je da ljudi žive sve duže i da su u 50-im i 60-im godinama fizički i mentalno sposobniji nego ranije. Ekonomski stručnjaci smatraju da bi se takva radna snaga, bogata znanjem i iskustvom, trebala iskoristiti, osobito na tržištu rada koje vapi za stručnjacima.
– Takvi ljudi mogu pomoći poslodavcima, ali i novim generacijama koje tek ulaze na tržište rada. S te strane povećanje dobne granice za mirovinu je racionalan i opravdan potez. S druge strane, to se može tumačiti i kao mjera za očuvanje stabilnosti mirovinskog fonda – ali realni razlog leži u poticaju tržištu rada i produženom životnom vijeku, smatra ekonomski analitičar Miloš Grujić.
Sličan stav dijeli i Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS-a, koji ističe da se društvo ne može odreći potencijala radnika starijih od 65 godina, posebno u sektorima poput građevinarstva, poljoprivrede i industrije, iako su u tim godinama fizički manje produktivni.
– Imamo velik broj ljudi starijih od 65 godina koji još uvijek značajno doprinose ekonomiji. Kao zajednica, ne možemo si priuštiti da izgubimo taj resurs – kaže Aćić.
Demografi već godinama upozoravaju da će BiH osjetiti posljedice nepovoljnih demografskih kretanja, uzrokovanih niskom stopom nataliteta i sve izraženijim migracijama. No, političke strukture na svim razinama to ignoriraju.
– Imamo strategije za sve i svašta, ali ne i za demografiju, što je ključna oblast za opstanak nacije. Bez jasne strategije i ciljanih mjera, problemi se rješavaju naknadno i reaktivno, umjesto da se djeluje preventivno – upozorava demograf Aleksandar Čavić.
Trenutno u BiH na jednog umirovljenika dolazi svega 1,2 radnika, dok je prosjek u Europskoj uniji 1,8 radnika na jednog umirovljenika. Da bi BiH dostigla europski prosjek, trebalo bi zaposliti nekoliko stotina tisuća novih radnika – no pitanje je gdje ih pronaći.
– Nije problem u tome što netko ne želi raditi, već jednostavno nemamo dovoljno radne snage. Svidjelo nam se to ili ne, jedino rješenje su – strani radnici – zaključuje se u analizi.