Iako je široj javnosti nepoznato, nakon veličanstvene “Oluje” na širem području Bosanskog Grahova vodila se teška i odlučna trodnevna bitka za konačno slamanje srpskih snaga, piše Slobodna Dalmacija.
Temeljem zapovijedi ministra obrane od 2. kolovoza 1995., dana 3. kolovoza.1995. provedena je mobilizacija 141. brigade HV, koja se već 4. kolovoza raspoređuje u očekujući prostor u širem području Bosanskog Grahova, a od sljedećeg dana preuzima borbene položaje, najprije 2. bojna, a zatim i 1. bojna te 3. bojna.
Od 5. do 13. kolovoza provodi se aktivna obrana uz neprijateljske napade manjeg intenziteta.
U noći 12/13. kolovoza srpske snage izvode siloviti topnički i pješački napad koristeći svoje u tom trenutku najelitnije postrojbe, 2. drinsku pješačku brigadu, 65. zaštitni puk, 10. diverzanstki odred i specijalnu miliciju iz Banja Luke.
Napad je pripremljen i izveden po planu “Operacije Vaganj 95” kojim je predviđeno vraćanje Bosanskog Grahova i strateški bitnog prijevoja Derale u srpske ruke te prodor do Livna i Knina.
Taj kontraudar po temeljnoj je zamisli srpskih generala trebao početi 5. kolovoza, ali ga je hrvatska “Oluja” preduhitrila.
Najžešći napad izvršen je na položaje: Biljeg, Cigelj i Vidovića glava, a teške borbe vode se kod sela Begovac na cesti Drvar-B.Grahovo, gdje 2. satnija 1. bojne 141. br. izdržava sve napade.
U žestokim borbama na položaju Vidovića glava, u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju vojnici: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica.
Nakon neravnopravne borbe, ostatak voda sa više ranjenika izvlači se prema B. Grahovu, manji broj vojnika u pričuvi panično napušta teren, dok dio 1. sat.1. bojne brani cestu B. Grahovo – Knin.
Početkom neprijateljskog napada, jedna interventna grupa 1. bojne odlazi u pomoć napadnutim položajima Cigelj i Biljeg gdje nailaze na ubačenu neprijateljsku diverzantsku grupu te u izravnom okršaju pogibaju: zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef te vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić dok je više vojnika ranjeno.
Kako se preostali suborci nisu uspjeli izvući, jednom od njih, Olegu Ujeviću, to uspjeva, dovodi pojačanje, ponovno se uključuje u borbu i junački pogiba.
Iza podne 13. kolovoza ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141. brigade uz potporu PORS-a ZP Split kreće u protunapad na Vidovića glavu koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja naših snaga.
Neprijatelj u žestokom okršaju uspjeva odbiti naš napad i tom prilikom pogibaju zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević, a više vojnika biva ranjeno.
U borbama na ostalom dijelu bojišta pogibaju vojnici Ante Merćep i Ante Domazet, a Zoran Karanović od zadobivenih rana umire 17. kolovoza.
Istovremeno u okršaju sa neprijateljem kod položaja Cigelj pogibaju pripadnici 6.domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina dok je Drago Ilović u tim borbama nestao.
redvečer toga krvavog 13. kolovoza u Bosansko Grahovo pristižu interventne snage 3. bojne 7. gbr. ojačane s dva tenka.
U zoru 14. kolovoza snage 7. gbr. ojačane s tenkovskim vodom 113. br. HV i PORS ZP Split, te potporu na desnom boku 3. bojne 126. d.p., a na lijevom boku interventnih snaga 6. d.p., te snaga 141. brigade koje drže planinu Lisinu i cestu B. Grahovo – Drvar, nakon jake topničke pripreme kreću u silovit napad na Vidovića Glavu koju zbog snažnog neprijateljskog otpora osvajaju iz drugog pokušaja natjeravši srpske snage u bijeg. U toj akciji pogibaju pripadnici 7.gbr. Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Dana 15. kolovoza snage 7. gbr., uz potporu 126. dp., 6. dp.,141. br. nastavljaju napad smjerom B. Grahovo – Resanovci, dok pravcem Lička – Kaldrma – Resanovci napad vrše 4. g. br., 113. br uz potporu 142. dp. i 112. br. HV.
Na oba pravca napada srpske snage su slomljene i natjerane na povlačenje prema Drvaru. U tim borbama pogibaju Mate Munivrana i Stipe Vrančić pripadnici 126. d.p.
U toj teškoj bitci u tri dana Hrvatska vojska je imala dvadeset dva poginula, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
Vojni i politički uspjesi koje je polučila veličanstvena “Oluja” obranjeni su i potvrđeni u teškoj i krvavoj bitci kod Bosanskog Grahova koja je bila jedini protuudar srpskih snaga nakon poraza u “Oluji”.
Ta nepravedno zaboravljena bitka odvijala se dok je cijela Hrvatska slavila ostvarenje slobode, a prisjećanje na poginule i ranjene junake i preživjele hrvatske ratnike samo je mala zahvala za njihovu žrtvu, piše Slobodna Dalmacija.
