Dok o zakazivanju sustava svjedočimo svakodnevno, postavlja se pitanje i što je s obitelji, društvom, koliko mogu utjecati na prevenciju vršnjačkog nasilja

Posljednji incident koji se dogodio u OŠ “Šip” u Sarajevu, kada je učenik donio skalpel u školu, prijetio vršnjacima te na kraju sam sebe ozlijedio, upalio je sve alarme roditelja, ali i nastavnika, kao i ostalog prosvjetnog osoblja, piše Večernji list BiH.

Podsjetimo, jedan učenik Osnovne škole “Šip” u četvrtak je donio skalpel u školu, a nakon što je mahao njime pred drugim učenicima, sebe je ozlijedio. Priče o nasilju među vršnjacima, u školskim klupama i izvan njih, sve su glasnije, ali i sve učestalije kako u BiH tako i u susjedstvu, ali i šire. Kod jednog učenika OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, gdje se prošle godine u svibnju dogodio masakr, pronađen je nož, potvrdio je MUP Srbije. Nitko nije ozlijeđen, učenik nikome nije prijetio, a nož je slučajno otkriven u ruksaku. Novi slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se 12. veljače u Srednjoj strojarskoj školi u Tuzli. Skupina od tri, četiri maloljetna učenika napala je braću blizance iz istog razreda i tom prilikom pokušala ih ugurati u školski WC. Jedan od napadnutih učenika uspio se izvući i pobjeći, dok su drugoga pretukli. Prema riječima neimenovanog izvora, nesretnog mladića su tukli šakama i nogama, nazivali su ga pogrdnim imenima, psovali mu, bacali ga o zid te je u jednom trenutku izgubio svijest. Poslije su mu prijetili da će ga izbosti ako policiji ili bilo kome drugom kaže za događaj. Nasilje među djecom prisutno je i na Zapadu. U srednjoj školi u Wuppertal​u, Njemačka, jedan je učenik nožem ozlijedio petero svojih kolega, nakon čega je svladan i uhićen. Vršnjačko nasilje, koje tijekom školovanja doživi svaki četvrti učenik, odrasli nerijetko promatraju kao dječju igru, a posebno zabrinjava što mnogi dječaci i djevojčice žmure na maltretiranje svojih kolega, pružajući tako prešutnu podršku nasilnicima. U posebnom izvješću o vršnjačkom nasilju u odgojno-obrazovnim ustanovama, koje je načinio Ombudsman za djecu RS-a na osnovi rezultata upitnika provedenog među 5701 srednjoškolcem, navodi se da je oko 24% ispitanih bilo žrtva nasilja tijekom školovanja. Sociolog Ivan Šijaković smatra da se konstantno radi na nekim mjerama u školi, ali da se i dalje ništa ozbiljnije ne poduzima o pitanju vršnjačkog nasilja. – Prosvjetni djelatnici, ali i druge službe, trebali bi reagirati na svaki, pa i najmanji oblik vršnjačkog nasilja jer je to klica svih nasilja koja poslije nastaju u društvu. Djeca školske dobi spontano se počinju pripremati za sve neposlušnosti koje poslije u životu nastavljaju. Rijetko će nestašno dijete u smislu vršnjačkog nasilja izrasti u dobru osobu. To je jedan u 1000 slučajeva – kazao je Šijaković za Glas Srpske.

Upozorenja stručnjaka

Dok o zakazivanju sustava svjedočimo svakodnevno, postavlja se pitanje i što je s obitelji, društvom, koliko mogu utjecati na prevenciju vršnjačkog nasilja. Radionice Udruge “Ženska vizija” s djecom ukazuju na brojne nedostatke. – Djeca se žale da nitko nema za njih vremena. Roditelji nemaju vremena jer se bore za goli opstanak, u školi više pedagozi nemaju vremena za njih, jer su pedagozi postali zamjenici ravnatelja, bave se administracijom. Nastavnici su također opterećeni nekim protokolarnim, administrativnim poslovima – kazala je za BHRT Amela Hajvaz, predsjednica Udruge “Ženska vizija”, Tuzla. Zbog nedostatka pažnje djeca odgovore traže na internetu, na kojem je dostupan sadržaj koji može izazvati nasilničko ponašanje, ovisnost, ostaviti nesagledive posljedice, upozoravaju stručnjaci. Tu je i sve češće zapostavljanje obveza. – Blago je reći da sam šokirana spoznajom da djeca sad čak nemaju ni obvezu zapamtiti što im je za zadaću jer postoje Viber grupe u kojima mame prate što je djeci za zadaću. Djeca apsolutno nemaju nikakve odgovornosti. Roditelji stvaraju ovisničku strukturu – kaže Vahida Djedović, psihoterapeutkinja. – Vi ne biste vjerovali koliko srednjoškolaca bude u situaciji da ima samoubilačke misli. To je alarm koji zvoni svima nama žestoko nad glavom – ističe Hajvaz. Na najvažnijem polju, zaštiti djece, sustav je zakazao. Međutim, koliku odgovornost u svemu snose društvo i roditelji? Da se sve što se u školi javlja dolazi iz obitelji te da roditelji teško ili uopće ne prihvaćaju ponašanje svoje djece, govore i u školama, navodeći kako je evidentno da je nasilje među djecom u porastu. – Roditelji u određenim situacijama djecu brane, misleći da im tako pomažu, a zapravo im prave medvjeđu uslugu. Ta djeca su kod nas osam ili devet godina, a njihova su cijeli život. Obitelj je temelj odgoja djece i svi problemi koji se javljaju u obitelji, u nekom njihovu užem okružju, dolaze do izražaja u školi. Sva nezadovoljstva, svi problemi, eskaliraju u školi – navode. Psiholozi kažu kako dio roditelja nije posvećen svojoj djeci, neki od njih misle da materijalnim davanjem dobro ispunjavaju roditeljsku ulogu. – Roditelj ne treba djetetu biti bankomat, nego roditelj u pravom smislu te riječi – ističu.

Dok o zakazivanju sustava svjedočimo svakodnevno, postavlja se pitanje i što je s obitelji, društvom, koliko mogu utjecati na prevenciju vršnjačkog nasilja

Posljednji incident koji se dogodio u OŠ “Šip” u Sarajevu, kada je učenik donio skalpel u školu, prijetio vršnjacima te na kraju sam sebe ozlijedio, upalio je sve alarme roditelja, ali i nastavnika, kao i ostalog prosvjetnog osoblja, piše Večernji list BiH.

Podsjetimo, jedan učenik Osnovne škole “Šip” u četvrtak je donio skalpel u školu, a nakon što je mahao njime pred drugim učenicima, sebe je ozlijedio. Priče o nasilju među vršnjacima, u školskim klupama i izvan njih, sve su glasnije, ali i sve učestalije kako u BiH tako i u susjedstvu, ali i šire. Kod jednog učenika OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, gdje se prošle godine u svibnju dogodio masakr, pronađen je nož, potvrdio je MUP Srbije. Nitko nije ozlijeđen, učenik nikome nije prijetio, a nož je slučajno otkriven u ruksaku. Novi slučaj vršnjačkog nasilja dogodio se 12. veljače u Srednjoj strojarskoj školi u Tuzli. Skupina od tri, četiri maloljetna učenika napala je braću blizance iz istog razreda i tom prilikom pokušala ih ugurati u školski WC. Jedan od napadnutih učenika uspio se izvući i pobjeći, dok su drugoga pretukli. Prema riječima neimenovanog izvora, nesretnog mladića su tukli šakama i nogama, nazivali su ga pogrdnim imenima, psovali mu, bacali ga o zid te je u jednom trenutku izgubio svijest. Poslije su mu prijetili da će ga izbosti ako policiji ili bilo kome drugom kaže za događaj. Nasilje među djecom prisutno je i na Zapadu. U srednjoj školi u Wuppertal​u, Njemačka, jedan je učenik nožem ozlijedio petero svojih kolega, nakon čega je svladan i uhićen. Vršnjačko nasilje, koje tijekom školovanja doživi svaki četvrti učenik, odrasli nerijetko promatraju kao dječju igru, a posebno zabrinjava što mnogi dječaci i djevojčice žmure na maltretiranje svojih kolega, pružajući tako prešutnu podršku nasilnicima. U posebnom izvješću o vršnjačkom nasilju u odgojno-obrazovnim ustanovama, koje je načinio Ombudsman za djecu RS-a na osnovi rezultata upitnika provedenog među 5701 srednjoškolcem, navodi se da je oko 24% ispitanih bilo žrtva nasilja tijekom školovanja. Sociolog Ivan Šijaković smatra da se konstantno radi na nekim mjerama u školi, ali da se i dalje ništa ozbiljnije ne poduzima o pitanju vršnjačkog nasilja. – Prosvjetni djelatnici, ali i druge službe, trebali bi reagirati na svaki, pa i najmanji oblik vršnjačkog nasilja jer je to klica svih nasilja koja poslije nastaju u društvu. Djeca školske dobi spontano se počinju pripremati za sve neposlušnosti koje poslije u životu nastavljaju. Rijetko će nestašno dijete u smislu vršnjačkog nasilja izrasti u dobru osobu. To je jedan u 1000 slučajeva – kazao je Šijaković za Glas Srpske.

Upozorenja stručnjaka

Dok o zakazivanju sustava svjedočimo svakodnevno, postavlja se pitanje i što je s obitelji, društvom, koliko mogu utjecati na prevenciju vršnjačkog nasilja. Radionice Udruge “Ženska vizija” s djecom ukazuju na brojne nedostatke. – Djeca se žale da nitko nema za njih vremena. Roditelji nemaju vremena jer se bore za goli opstanak, u školi više pedagozi nemaju vremena za njih, jer su pedagozi postali zamjenici ravnatelja, bave se administracijom. Nastavnici su također opterećeni nekim protokolarnim, administrativnim poslovima – kazala je za BHRT Amela Hajvaz, predsjednica Udruge “Ženska vizija”, Tuzla. Zbog nedostatka pažnje djeca odgovore traže na internetu, na kojem je dostupan sadržaj koji može izazvati nasilničko ponašanje, ovisnost, ostaviti nesagledive posljedice, upozoravaju stručnjaci. Tu je i sve češće zapostavljanje obveza. – Blago je reći da sam šokirana spoznajom da djeca sad čak nemaju ni obvezu zapamtiti što im je za zadaću jer postoje Viber grupe u kojima mame prate što je djeci za zadaću. Djeca apsolutno nemaju nikakve odgovornosti. Roditelji stvaraju ovisničku strukturu – kaže Vahida Djedović, psihoterapeutkinja. – Vi ne biste vjerovali koliko srednjoškolaca bude u situaciji da ima samoubilačke misli. To je alarm koji zvoni svima nama žestoko nad glavom – ističe Hajvaz. Na najvažnijem polju, zaštiti djece, sustav je zakazao. Međutim, koliku odgovornost u svemu snose društvo i roditelji? Da se sve što se u školi javlja dolazi iz obitelji te da roditelji teško ili uopće ne prihvaćaju ponašanje svoje djece, govore i u školama, navodeći kako je evidentno da je nasilje među djecom u porastu. – Roditelji u određenim situacijama djecu brane, misleći da im tako pomažu, a zapravo im prave medvjeđu uslugu. Ta djeca su kod nas osam ili devet godina, a njihova su cijeli život. Obitelj je temelj odgoja djece i svi problemi koji se javljaju u obitelji, u nekom njihovu užem okružju, dolaze do izražaja u školi. Sva nezadovoljstva, svi problemi, eskaliraju u školi – navode. Psiholozi kažu kako dio roditelja nije posvećen svojoj djeci, neki od njih misle da materijalnim davanjem dobro ispunjavaju roditeljsku ulogu. – Roditelj ne treba djetetu biti bankomat, nego roditelj u pravom smislu te riječi – ističu.