James Jay Carafano, vodeći stručnjak za američke nacionalne, sigurnosne i vanjskopolitičke izazove i bivši potpredsjednik za studije vanjske politike i obrane washingtonske Zaklade Heritage, koju se smatra bliskom administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa, objavio je zanimljivu analizu za portal isto tako zanimljivog naziva – “Geopolitičke obavještajne usluge” o zapadnom Balkanu.
Poseban otklon pritom je napravio prema potrebi snažnijeg američkog suprotstavljanja penetriranju utjecaja Rusije i Kine, ali i potrebi stabiliziranja daytonske BiH i njezina tri osnovna – konstitutivna naroda s nadogradnjom Daytonskog mirovnog sporazuma. Bosna i Hercegovina, kao ključna država na zapadnom Balkanu, ostaje veliki izazov za međunarodnu politiku, a James Jay Carafano smatra kako trenutačni okvir nije uspio riješiti dugoročne političke i nacionalne napetosti koje prijete stabilnosti zemlje, piše Večernji list.
Sugerira kako je za dugoročno rješenje potrebno poduzeti mjere koje bi omogućile političku stabilnost, a samim time i bolji razvoj zemlje. Carafano se fokusira na ulogu Ureda visokog predstavnika (OHR), koji je, prema njegovu mišljenju, postao kontraproduktivan. OHR je trebao biti ključan za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i stabilizaciju BiH, no tijekom godina njegov utjecaj nije donio pozitivne rezultate.
Ovaj ured često je nametao odluke koje su izazvale političke napetosti i nesuglasice među trima konstitutivnim narodima – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Umjesto da doprinosi izgradnji zajedničkog identiteta, OHR je stvorio prostor za rast nacionalnih podjela, smatra on.
Mogući scenarij
- Najvjerojatniji scenarij je da će američka vlada nastojati ukinuti OHR i provesti politike koje podržavaju tri ravnopravna suverena entiteta u Bosni i Hercegovini. Koliko će daleko ići s ovim pristupom, ovisit će o odgovorima Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) i EU, koje su obje podržavale agendu izgradnje nacije u Bosni i Hercegovini – ističe američki stručnjak. Carafano ne ide u detalje kako bi ta politika konkretno izgledala, no jasno daje do znanja da bi smanjenje stranog utjecaja i omogućavanje većeg političkog prostora za svaku od nacionalnih zajednica moglo donijeti stabilnost. Upućuje da bi ukidanje OHR-a moglo smanjiti političke napetosti i omogućiti domaćim političarima veću odgovornost u upravljanju zemljom. Time bi se BiH približila modelu koji bi omogućio ravnotežu među narodom, a ne pokušaj nametanja zajedničkog identiteta kao što je to pokušano kroz Daytonski sporazum. U širem kontekstu Carafano analizira i političke promjene na zapadnom Balkanu, koje uključuju prisutnost vanjskih sila, poput Rusije, Kine i Europske unije. Naglašava kako je SAD uvijek bio ključni akter u regiji u cilju osiguravanja stabilnosti i sprječavanja daljnjih etničkih sukoba.
U njegovoj analizi SAD bi trebao povećati svoju prisutnost u regiji kako bi se suprotstavio utjecaju Rusije, koja se protivi daljnjoj integraciji balkanskih zemalja u EU i NATO. Rusija, prema Carafanu, ima jasnu ambiciju spriječiti daljnje širenje NATO-a na Balkan. Koristeći nacionalne podjele u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regije, Rusija nastoji zadržati svoj utjecaj. Međutim, Carafano smatra da bi SAD trebao poduzeti korake kako bi smanjio utjecaj Moskve, koja ima sve manji kapacitet za provođenje svojih ciljeva u regiji zbog preokupiranosti ratom u Ukrajini. Kina, s druge strane, nastoji proširiti svoj utjecaj kroz ekonomske investicije, osobito u infrastrukturi, čime stvara dugovnu ovisnost balkanskih zemalja.
Kina, Rusija
Iako Kina ima značajnu ekonomsku moć, Carafano upozorava da njezine globalne slabosti, poput preopterećenja zbog širih geopolitičkih ambicija, smanjuju dugoročni potencijal za stabiliziranje Balkana. Carafano također napominje da nije od pomoći stagnacija procesa proširenja EU-a na zapadni Balkan, koji se suočava s brojnim izazovima.
Iako je EU nekada obećavao put prema članstvu za zemlje regije, u posljednje vrijeme nije bilo ozbiljnog napretka. Carafano smatra da bi SAD trebao poduzeti korake kako bi potaknuo pragmatičnu suradnju s EU-om, ali bez prekomjerne podrške daljnjoj ekspanziji EU-a koja trenutačno nije na dnevnom redu.
James Jay Carafano zaključuje da bi politički smjer pod administracijom predsjednika Trumpa mogao uključivati ukidanje OHR-a i veće podupiranje triju entiteta u BiH, što bi moglo dovesti do stabilizacije zemlje. Umjesto da BiH ostane pod jakim međunarodnim nadzorom, Carafano predlaže vraćanje autonomije nacionalnim zajednicama, čime bi se smanjili nacionalni konflikti te omogućili dugoročna stabilnost i mir. SAD bi trebao igrati ključnu ulogu u smanjenju utjecaja Rusije i Kine u regiji, dok bi trebalo povećati gospodarsku suradnju i osigurati stabilnost. Geopolitička pozicija Balkana u odnosu na Europu i širi svjetski poredak, smatra Carafano, zahtijeva američko angažiranje i jasno definiranu politiku koja podupire ravnotežu u BiH. •
