U Moskvi je, nakon duge bolesti, u 72. godini umro poznati ruski politolog Gleb Pavlovski, čovjek za kojeg kažu da je stvorio Vladimira Putina, ali poslije se odrekao “čudovišta koje je zamijesio”.
No, jedni će reći da se dr. Frankenstein odrekao svog djela, a drugi da je djelo nadraslo svog tvorca i odbacilo ga kao nepotrebnog. Gleb Pavlovski bio je sovjetski disident, hapšen, proganjan, protjeran u Sibir, koji se početkom Gorbačovljeve perestrojke i glasnosti uključio u rusku politiku, a vjetrovi sudbine spojili su ga s tada nadirućim reformskim političarom Borisom Jeljcinom, koji ga je, početkom 90-ih na valu epohalnih turbulencija, gurnuo u kremaljsku orbitu.
Bio je u timu koji je 1995. godine odradio ključne izbore za Jeljcina i spriječio reanimaciju retrogradnog boljševizma.
No, njegova je zvijezda zasjala 2000. godine, kad je njegov Fond efikasne politike preuzeo vođenje predsjedničke kampanje na prvim Putinovim izborima. Od posve nepoznatog, bezličnog i nekarizmatičnog drugorazrednog KGB-ovskog činovnika učinio je aktivnog, mladog i “ramboidnog” predsjednika (nasuprot izraubanom, ostarjelom, potrošenom i kompromitiranom Jeljcinu).
Drugi je mandat, 2004. godine, bio je tek rutina za politologa kalibra Pavlovskog.
U međuvremenu je odrađivao i druge poslove – Putinovu glavnu traumu – Ukrajinu. Vodio je kampanju proruskog kandidata Viktora Janukoviča. Otad je nosio mrlju koju do kraja života nije uspio sasvim oprati. Naime, ukrajinski mediji tvrde da se iz nekih snimki razgovora ruskih obavještajaca može zaključiti da je Pavlovski upetljan u trovanje kasnijeg ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka. Pavlovski je to uporno poricao, mnogi u to nisu vjerovali, ali sjena je ostala.
Putinu je pisao govore, gradio njegov image mačo-predsjednika. No, stvar je pukla kad se usprotivio tome da se Putin i treći put kandidira za predsjednika nakon što mu je, kako se ispostavilo, Dmitrij Medvedev četiri godina čuvao tron. Pavlovski je predlagao da Medvedev ide na drugi mandat, ali Putin to nije htio. Tada je već bio jak i nije želio biti u sjeni, premda je sve vrijeme bio lider. Za treći mandat, 2012. godine, Pavlovski mu više nije trebao. Kremaljski izborni mehanizam već se uhodao i nije bilo straha da bi mogao imati neugodnosti, a Pavlovski je sa svojim liberalnim zanovijetanjem postao smetnja.
Pavlovski odlazi iz Kremlja, ali ostaje jedan od glavnih analitičara kremaljskih zbivanja, a postupno i kritičara režima koji je sam modelirao. Za Putina će reći da je sklon teorijama urote i da mu je “glava puna neprijatelja”.
Kazat će poslije da je Putin razmišljao o osvajanju Ukrajine još 2008. godine, a njegov časopis Ruski žurnal objavio je tekst o takvim planovima pod nazivom Operacija Paklena naranča (naziv je uzet iz istoimenog filma Stanleyja Kubricka). I oko godinu dana prije ruske agresije na Ukrajinu reći će u jednom intervjuu: “Ukrajina je loše mjesto za ratovanje. To će za njih (Ukrajince) biti narodni rat.”
U razgovoru za portal Holod media, nakon što je Putin pokrenuo tenkove na Ukrajinu, izjavio je: “Godinu dana trubio sam da je rat moguć, ali kada se dogodio, to je za mene bio šok.” U istom razgovoru, krajem travnja prošle godine, rekao je da je Putin mnogo čitao, i to uglavnom pogrešne knjige, poput kontroverznog pseudopovijesnog romana “Ledolomac” Viktora Suvorova, koji je tvrdio da je Staljin namjeravao napasti Njemačku, ali ga je Hitler preduhitrio. (Za tu tvrdnju ne postoji ama baš nikakva povijesna potvrda.) Zato je Putin, smatra Pavlovski, napao Ukrajinu “preventivno” da njega ne napadne Zapad.
– To je teži oblik deformacije intelekta koji je nekada bio trezven – govorio je Pavlovski za Putina. A najveći apsurd Putinova rata, prema Pavlovskom, jest to što Putin činjenicu da se Ukrajinci bore i suprotstavljaju izvrnuto objašnjava da su se oni “pripremali za rat” i da je on, zapravo, krenuo u rat u zadnji čas!
Pavlovski je u tom svom zadnjem proročanskom razgovoru ustvrdio da se kremaljska elita boji sankcija više nego narod.
– Nije stvar u tome da će nestati sira i mesnog doručka, nego da će stati tvorničke trake, koje se polako već gase. Političko-poduzetničkoj eliti to je jasno. Oni to vide – poručio je tada Pavlovski, čovjek koji je “izmislio” Putina.
