Svetkovina Tijelova proslavljena je 19. lipnja u Mostaru svetom misom u katedrali Marije Majke Crkve koju je predslavio biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić uz koncelebraciju 12 svećenika te svečanom procesijom gradskim ulicama.
Biskup Petar je u propovijedi istaknuo važnost euharistije kao izvora duhovne snage: „Danas slavimo jedan od najsvetijih dana naše vjere – Tijelovo, svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. To nije samo blagdan liturgijskoga kalendara, već dan dubokoga zahvaljivanja i svjedočenja: zahvaljivanja Bogu što je ostao s nama u Euharistiji i svjedočenja naše vjere pred svijetom. Zato ćemo danas u procesiji ponijeti Presveti Oltarski Sakrament ulicama našega grada, jer euharistija nije samo nutarnja pobožnost, ona je živa prisutnost Boga među ljudima, znak Božje blizine i naše vjerničke odgovornosti. U Euharistiji je sve. To su duboko osjećali sveci, to je prepoznala Crkva kroz stoljeća, i to smo i mi pozvani danas ponovno otkriti.
Papa Benedikt XVI. je jednom rekao: ‘Euharistija je srce Crkve. Gdje nestane Euharistije, nestaje i Crkve.’ Otvorimo najprije srce onome što smo čuli i nahranimo se sa stola Božje Riječi koja nam je danas upućena.“
Tumačeći etimologiju hrvatske riječi pričest, rekao je kako dolazi iz staroslavenskoga jezika „pričestb“, što znači „zajedničko primanje“ i „dijeljenje u zajedništvu“. Zajedništvo pred Bogom čini našu „pričest“. O Euharistiji je rekao kako je ona „događaj našega obraćenja“ i „sadržaj svakoga bogoslužnog slavlja.
„Po slavlju Euharistije prepoznaje se koliko je jedna zajednica zajednica, a ne slučajno okupljeno mnoštvo. Euharistija nije samo događaj, ona je u prvom redu dar nama, naša snaga sada. Euharistija je i naš milosni trenutak za promjenu, stoga svaki vjernik u Euharistiji treba sudjelovati djelatno, a ne iz navike. U Euharistiji pravo i pobožno sudjelujemo kad u trenutku prinošenja darova s darovima na oltar prinosimo i svoj život i sebe. Vrhunac sudjelovanja je kad na Euharistiji nismo kao neki slučajni prolaznici i nijemi promatrači, nego sustolnici na Isusovoj gozbi ljubavi, a na gozbi je radost, kad primamo Euharistiju čistim srcem i sviješću da u ruke primamo Boga živoga. Ako je On dao sebe za nas, i mi smo pozvani dati sebe Njemu i drugima. Mi smo kršćani pozvani dati se i lomiti se za druge, ne djelomično, ne površno, nego potpuno, predano i s vjerom, upravo kao i Krist u Euharistiji za nas. Molimo danas da Krist u Euharistiji izliječi sve naše rane. Molimo da nas okrijepi ako smo umorni. Molimo ga da nas obrati ako smo skrenuli. Neka Marija, Majka Euharistije, koja je prva ‘nosila Boga u procesiji’, u svojoj utrobi i kroz život, prati i nas danas, da s vjerom, poniznošću i radošću nosimo Krista i nauči nas kako i mi možemo postati kruh jedni drugima“, zaključio je biskup Petar svoju propovijed, javlja kta.
Nakon misnoga slavlja uslijedila je veličanstvena tijelovska procesija, a kretala se od katedrale koja je bila prva postaja, ulicom Kneza Branimira do Rondoa gdje je župa Sv. Mateja priredila oltar za drugu postaju, zatim Ulicom kneza Mihajla Viševića Humskoga gdje je župa Sv. Ivana priredila treću postaju te Bulevarom do Franjevačke ulice gdje je u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla bila završna postaja procesije, a biskup Petar udijelio euharistijski blagoslov. Djeca su iz svih župa cijelim putem prosipala cvijeće pred Presvetim.
Liturgijsko slavlje i procesiju skladnim pjevanjem pratili su združeni zborovi iz župe katedrala i župe Sv. Petra i Pavla, pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i orguljaša Drage Solde.
Inače, svete mise slavljene su na Tijelovo prijepodne u svim mostarskim župama, a večernja za sve gradske župe slavljena je samo u katedrali. Mostar je tako oživio tradiciju staru oko 150 godina. Nisu gruvali topovi s Huma kao nekoć, niti je zasvirao gradski orkestar, vjerojatno zbog svoga koncerta u obližnjem parku, niti su kuće bile okićene, ali je slavlje svejedno bilo veličanstveno, a prema nekim procjenama u njemu je sudjelovalo više od 1 000 vjernika.
