Lubenice su naseljeno mjesto na najvećoj nadmorskoj visini na hrvatskim otocima. Nekadašnje su rimsko naselje na Cresu. Na strmoj litici, koja se uzdiže 378 metara nad morem, u njima danas živi samo – dvoje stanovnika…
Lubenički orkanski visovi ostavljaju bez daha. Nebeskim mirom i pogledom na beskrajnu pučinu već 4 tisuće godina prkose vremenu. Baš kao i 90-godišnja Marija.
– A kako je nekad bilo, ma da bi sada bilo pola onako kao kad san se ja rodila, bilo je lijepo 1934. godine. Bilo je puno ljudi, njih 240 je bilo tu, govori za HRT Marija Lovrečić, stanovnica Lubenica.
Ovčarstvo, poljoprivreda i ribarstvo – nekad izvor egzistencije, danas se naziru tek u tragovima.
Kad krene turistička sezona ima više ljudi
– Po zimi smo nas dvoje, a ljeti, kad počne turistička sezona, ljudi koji imaju tu svoje nekretnine se bave turizmom, i onda nas je malo više, govori Dinko Mlacović.
Zbog izloženosti jakim zimskim vjetrovima, Rimljani su ih zvali Hibernicia, ili “zimske”, a zbog strateškog položaja i kontrole nad plovnim putovima zapadnog Kvarnera – tu su osnovali naselje.
Obavijene zimskom tišinom, Lubenice su poput muzeja na otvorenom.
– Cesta i put su malo zeznuti, ali evo, stigli smo, lijepo je, sviđa nam se jako. Plaža je prelijepa, kao da smo na Maldivima, govore izletnici.
Ovu u stijene usječenu plažu okruženu netaknutom prirodom krasi epitet jedne od najljepših na svijetu. I premda ljeti u njoj uživaju turisti svih nacija, gospa Marija do nje se puno puta spuštala pješice i krpala ribarske mreže – ali nikad se nije okupala.
