Poražavajući podaci udaraju na dostojanstvo čovjeka, no i dalje ne alarmiraju političare. Dok troše novac na skupe limuzine, sve više građana hranu traži po kontejnerima.

Na sve veći jaz između bogatih i siromašnih upozorava i Helsinški odbor za ljudska prava. Siromaštvo, ipak, nije posljedica siromašne države kao takve, već nepravedne preraspodjele postojećeg bogatstva, odnosno BDP-a.

“Nismo siromašno društvo. Problem je u pravilnijoj preraspodjeli našeg postojećeg bogatstva, odnosno BDP-a. No, to je rezultat nepoštivanja određenih propisa. Ako uzmemo u obzir kako je ustrojena BiH i FBiH te kako nam je formiran društveno-politički sustav, održavati takav aparat s ovim sredstvima koja imamo, više je nego da smo bogata zemlja,” kaže Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruga umirovljenika FBiH.

Dok nema naznaka za veće mirovine, oko 17 tisuća ljudi u BiH preživljava zahvaljujući pučkim kuhinjama kojih u zemlji djeluje oko 60.

Dok neki luksuz definiraju skupim putovanjima, automobilima i stanovima, drugima je, nažalost, luksuz postao jedan obrok dnevno.

U Pučku kuhinju u Starom Gradu po svoj obrok svakodnevno dolazi oko 630 korisnika.

“Ovdje imate ljude od 30 do 80 godina koji se hrane u kuhinji. Mlađi ljudi su vjerojatno bolesni, pa koriste ovu kuhinju, kao i ostale u Kantonu Sarajevo. Kuhinje su im jedini izvor za preživljavanje. Tijekom cijele godine imaju topli obrok, voće, a za subotu i nedjelju dobivaju suhu hranu. Sutra je petak, imat će mlijeko i paštetu,” priča Amir Radeljaš iz Pučke kuhinje “Stari Grad.”

Glad ne bira godine. Koliko je teško preživjeti najranjivijim kategorijama pokazuje i činjenica da jedva sastavljaju kraj s krajem i oni koji su zaposleni. Inflacija najviše udara na njih. U FBiH sindikalna potrošačka košarica za rujan iznosila je više od 3.131 KM. Podsjetimo, prosječna isplaćena plaća iznosi nešto više od 1.380 KM, dok je minimalna plaća 619 KM. Najviše se troši na hranu, obrazovanje i stanovanje. U Republici Srpskoj vrijednost potrošačke košarice za prošli mjesec iznosila je 1.772,29 KM, gotovo 13 KM više u odnosu na kolovoz. Za hranu i piće u rujnu bilo je potrebno izdvojiti oko 869 KM.

“Savez samostalnih sindikata BiH pokrenuo je inicijativu za donošenje zakona o minimalnoj plaći. Još uvijek nemamo točnih podataka i informacija kada će se to dogoditi. Imamo samo obećanja od predstavnika izvršne vlasti, no, nažalost, nemamo konkretnih rezultata,” kaže Adis Kečo, Savez samostalnih sindikata BiH.

Koliko su vlasti u BiH slijepe, gluhe i nijeme na ovaj problem, pokazuje i činjenica da nema napretka u izradi socijalnih karti u oba entiteta, na temelju kojih bi najugroženije kategorije dobile pomoć.

“Socijalne karte su važne, prije svega, kako bi se identificirali oni koji su najugroženiji u našoj zemlji, kako bi im se pripremila odgovarajuća pomoć i kako bi imali prednost u prijavljivanju na određene programe, koji se tiču raspodjele javnog novca poreznih obveznika,” pojašnjava Admir Čavalić, zastupnik Stranke za BiH u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Ovaj je proces u ranoj fazi i u RS-u. Iako ideja postoji već nekoliko godina, realizacija je započela krajem prošle godine.

“Rok je bio nekih šest mjeseci za provedbu. No, vidimo da to nije tako jednostavno, jer je trebalo izraditi softverska rješenja i baze podataka prema nizu parametara. Prvo je trebalo prikupiti i sistematizirati podatke, a to još traje,” objašnjava ekonomist Aleksandar Ljuboja.

Do tada, alternativa statistici su procjene prema kojima, uz 80% umirovljenika, u BiH u siromaštvu živi i gotovo polovica djece.

Poražavajući podaci udaraju na dostojanstvo čovjeka, no i dalje ne alarmiraju političare. Dok troše novac na skupe limuzine, sve više građana hranu traži po kontejnerima.

Na sve veći jaz između bogatih i siromašnih upozorava i Helsinški odbor za ljudska prava. Siromaštvo, ipak, nije posljedica siromašne države kao takve, već nepravedne preraspodjele postojećeg bogatstva, odnosno BDP-a.

“Nismo siromašno društvo. Problem je u pravilnijoj preraspodjeli našeg postojećeg bogatstva, odnosno BDP-a. No, to je rezultat nepoštivanja određenih propisa. Ako uzmemo u obzir kako je ustrojena BiH i FBiH te kako nam je formiran društveno-politički sustav, održavati takav aparat s ovim sredstvima koja imamo, više je nego da smo bogata zemlja,” kaže Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruga umirovljenika FBiH.

Dok nema naznaka za veće mirovine, oko 17 tisuća ljudi u BiH preživljava zahvaljujući pučkim kuhinjama kojih u zemlji djeluje oko 60.

Dok neki luksuz definiraju skupim putovanjima, automobilima i stanovima, drugima je, nažalost, luksuz postao jedan obrok dnevno.

U Pučku kuhinju u Starom Gradu po svoj obrok svakodnevno dolazi oko 630 korisnika.

“Ovdje imate ljude od 30 do 80 godina koji se hrane u kuhinji. Mlađi ljudi su vjerojatno bolesni, pa koriste ovu kuhinju, kao i ostale u Kantonu Sarajevo. Kuhinje su im jedini izvor za preživljavanje. Tijekom cijele godine imaju topli obrok, voće, a za subotu i nedjelju dobivaju suhu hranu. Sutra je petak, imat će mlijeko i paštetu,” priča Amir Radeljaš iz Pučke kuhinje “Stari Grad.”

Glad ne bira godine. Koliko je teško preživjeti najranjivijim kategorijama pokazuje i činjenica da jedva sastavljaju kraj s krajem i oni koji su zaposleni. Inflacija najviše udara na njih. U FBiH sindikalna potrošačka košarica za rujan iznosila je više od 3.131 KM. Podsjetimo, prosječna isplaćena plaća iznosi nešto više od 1.380 KM, dok je minimalna plaća 619 KM. Najviše se troši na hranu, obrazovanje i stanovanje. U Republici Srpskoj vrijednost potrošačke košarice za prošli mjesec iznosila je 1.772,29 KM, gotovo 13 KM više u odnosu na kolovoz. Za hranu i piće u rujnu bilo je potrebno izdvojiti oko 869 KM.

“Savez samostalnih sindikata BiH pokrenuo je inicijativu za donošenje zakona o minimalnoj plaći. Još uvijek nemamo točnih podataka i informacija kada će se to dogoditi. Imamo samo obećanja od predstavnika izvršne vlasti, no, nažalost, nemamo konkretnih rezultata,” kaže Adis Kečo, Savez samostalnih sindikata BiH.

Koliko su vlasti u BiH slijepe, gluhe i nijeme na ovaj problem, pokazuje i činjenica da nema napretka u izradi socijalnih karti u oba entiteta, na temelju kojih bi najugroženije kategorije dobile pomoć.

“Socijalne karte su važne, prije svega, kako bi se identificirali oni koji su najugroženiji u našoj zemlji, kako bi im se pripremila odgovarajuća pomoć i kako bi imali prednost u prijavljivanju na određene programe, koji se tiču raspodjele javnog novca poreznih obveznika,” pojašnjava Admir Čavalić, zastupnik Stranke za BiH u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Ovaj je proces u ranoj fazi i u RS-u. Iako ideja postoji već nekoliko godina, realizacija je započela krajem prošle godine.

“Rok je bio nekih šest mjeseci za provedbu. No, vidimo da to nije tako jednostavno, jer je trebalo izraditi softverska rješenja i baze podataka prema nizu parametara. Prvo je trebalo prikupiti i sistematizirati podatke, a to još traje,” objašnjava ekonomist Aleksandar Ljuboja.

Do tada, alternativa statistici su procjene prema kojima, uz 80% umirovljenika, u BiH u siromaštvu živi i gotovo polovica djece.