Slučaj Europskog sveučilišta Kallos iz Tuzle otvorio je brojna pitanja o akreditaciji privatnih sveučilišta, licencama za rad, diplomama zaposlenika i nadležnim institucijama. Dušanka Bošković, ministrica znanosti, visokog obrazovanja i mladih Sarajevske županije, i Enes Hašić, ravnatelj Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH (HEA BiH) govorili su o složenom procesu akreditacije, standardima kvalitete i odgovornosti unutar fragmentiranog sustava za TV SA.
Ravnatelj Agencije za razvoj visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, Enes Hašić, istaknuo je da javnosti često nedostaje razumijevanja same definicije i procesa akreditacije, koji zapravo predstavlja vanjsku potvrdu kvalitete rada i standardizaciju diploma kako bi se one priznavale za zapošljavanje u zemlji i inozemstvu.
Prema njegovim riječima, u BIH trenutno postoji 38 akreditiranih visokoškolskih ustanova (sveučilišta i fakulteta), što je značajan pad u odnosu na razdoblje prije pet godina kada ih je bilo 53.
„Vidljiv je trend smanjenja broja ustanova, što je dobar znak. To će vjerojatno smanjiti broj negativnih procesa i aktivnosti koje su bile prisutne. Neke ustanove nisu dobile akreditaciju, dok su neke dobile pismo očekivanja s uputama što moraju promijeniti“, izjavio je Hašić, naglašavajući da se stvari polako kreću prema višoj razini kvalitete.
Hašić je posebno istaknuo zakonsku obvezu prema kojoj sve ustanove, bez obzira na to jesu li osnovane od strane države ili privatnih osoba, moraju djelovati kao javne ustanove, a ne kao komercijalna društva.
„U obrazovanju ne bi trebalo biti stvaranja i ostvarivanja profita. Nažalost, stvarnost je bila drugačija. Nedostatak profita na koji su neki računali, uz trenutne procese u javnosti, natjerat će mnoge da razmišljaju drugačije, a buduće studente i roditelje da se pažljivo zapitaju gdje se dobiva prava kvaliteta“, rekao je ravnatelj HEA BIH.
Ministrica Dušanka Bošković pojasnila je da Agencija u BIH radi prema kriterijima koji su izravno izvedeni iz standarda i smjernica Europske unije i europskog obrazovnog prostora, što je ključni preduvjet za mobilnost studenata unutar Bolonjskog procesa. Akreditacija osigurava da student, odlazeći na drugo sveučilište, ostane na ustanovi usporedive kvalitete.
Ono što razlikuje proces akreditacije od početnog licenciranja su sami kriteriji, koji nisu isključivo numerički. „Ti standardi vezani su uz postignuća i prvenstveno uz znanja, kompetencije i vještine s kojima studenti ulaze na tržište rada, kako bi zaista mogli raditi ono za što su se školovali“, objasnila je ministrica Bošković.
Dodala je da u procesu akreditacije i ocjenjivanja, osim akademske zajednice, ključnu ulogu imaju predstavnici industrije (tržišta rada) i sami studenti, koji najbolje mogu prepoznati ako se neki nedostaci pokušaju „prikriti“.
