U dolini Neretve, uz Jadransku magistralu, već se desetljećima voće i povrće prodaje na štandu. Stanovnici na takav način prodaju domaće proizvode uzgojene samo nekoliko koraka od prodajnog mjesta. Štandove koji se protežu od Ploča pa sve do Pelješkog mosta – najčešće posjećuju turisti, posebno u ovo doba godine.

Domaći proizvodi na ugibalištu kod Opuzena mame poglede, kako mnogi nazivaju s najskuplje tržnice u Dalmaciji. 

– Ako možemo naplatiti jednu kavu u jednom Dubrovniku koji je ”wow” pet ili šest ili sedam eura koja se popije u dva gutljaja. Pa kilogram voća mislim da se može platiti četiri eura i mislim da nismo opravdano prozvani kao najskuplja tržnica, kaže Nevenka Odak, poljoprivredna proizvođačica i prodavačica.

Kilogram suhih smokava petnaest eura 

Za kilogram suhih smokava, turistima je petnaest eura prava sitnica.

– A suhe smokve! Pa to su najbolje i svježe za probavu i zdravlje i sve je lokalno i domaće, kaže Anita iz Slovenije.

– Savršeno je! Okus lubenice je tako sočan i ukusan. Svakome bih preporučio ove proizvode, rekao je Lukas iz Poljske.

– Kupit ćemo par bresaka, par nečega, ne znam. Velika je ponuda, ali čim ima limuna i naranača već je sumnjivo, kaže Irena Vadjon iz Zagreba. 

Proizvođači tvrde: Sve je svježe

Iako su domaći gosti najviše skeptični, proizvođači tvrde: Sve je svježe, a od jesenskog voća sve su prerađevine. 

– Meni je sin sad otišao po friške “pomidore”, a ove sa štanda će nositi doma sušiti. Imaju stalno frišku robu, kazala je poljoprivredna proizvođačica i prodavačica Ružica.

Među najpopularnijima su svježe cijeđeni sokovi agruma za cijenu od pet do šest eura po litri.

Prodajom su uglavnom zadovoljni, posebno u ljetnim mjesecima, a za prozivke o skupoći, kažu, više ne mare. 

– Onda pokušate objasniti ljudima da nije isto pojesti breskvu koja je ubrana jutros i pojesti breskvu koja je dovezena iz tamo neke zemlje i imate osjećaj kao da jedete krumpir ili breskvu, sasvim je svejedno, rekla je Nevenka.

Nadaju se da će opstati i dalje, jer kažu, živjeti se mora – najvažnije od onoga što su proizveli sami. 

U dolini Neretve, uz Jadransku magistralu, već se desetljećima voće i povrće prodaje na štandu. Stanovnici na takav način prodaju domaće proizvode uzgojene samo nekoliko koraka od prodajnog mjesta. Štandove koji se protežu od Ploča pa sve do Pelješkog mosta – najčešće posjećuju turisti, posebno u ovo doba godine.

Domaći proizvodi na ugibalištu kod Opuzena mame poglede, kako mnogi nazivaju s najskuplje tržnice u Dalmaciji. 

– Ako možemo naplatiti jednu kavu u jednom Dubrovniku koji je ”wow” pet ili šest ili sedam eura koja se popije u dva gutljaja. Pa kilogram voća mislim da se može platiti četiri eura i mislim da nismo opravdano prozvani kao najskuplja tržnica, kaže Nevenka Odak, poljoprivredna proizvođačica i prodavačica.

Kilogram suhih smokava petnaest eura 

Za kilogram suhih smokava, turistima je petnaest eura prava sitnica.

– A suhe smokve! Pa to su najbolje i svježe za probavu i zdravlje i sve je lokalno i domaće, kaže Anita iz Slovenije.

– Savršeno je! Okus lubenice je tako sočan i ukusan. Svakome bih preporučio ove proizvode, rekao je Lukas iz Poljske.

– Kupit ćemo par bresaka, par nečega, ne znam. Velika je ponuda, ali čim ima limuna i naranača već je sumnjivo, kaže Irena Vadjon iz Zagreba. 

Proizvođači tvrde: Sve je svježe

Iako su domaći gosti najviše skeptični, proizvođači tvrde: Sve je svježe, a od jesenskog voća sve su prerađevine. 

– Meni je sin sad otišao po friške “pomidore”, a ove sa štanda će nositi doma sušiti. Imaju stalno frišku robu, kazala je poljoprivredna proizvođačica i prodavačica Ružica.

Među najpopularnijima su svježe cijeđeni sokovi agruma za cijenu od pet do šest eura po litri.

Prodajom su uglavnom zadovoljni, posebno u ljetnim mjesecima, a za prozivke o skupoći, kažu, više ne mare. 

– Onda pokušate objasniti ljudima da nije isto pojesti breskvu koja je ubrana jutros i pojesti breskvu koja je dovezena iz tamo neke zemlje i imate osjećaj kao da jedete krumpir ili breskvu, sasvim je svejedno, rekla je Nevenka.

Nadaju se da će opstati i dalje, jer kažu, živjeti se mora – najvažnije od onoga što su proizveli sami.