Elbrus je tog dana pokazao svoju najopasniju stranu. Do visine od oko 4.700 metara vremenski uvjeti bili su povoljni, a onda je iznenada počeo snažan vjetar koji je stvorio izuzetno teške uvjete za uspon.
Nije padao snijeg, ali je vjetar nosio sitne čestice leda stvarajući mećavu. Temperatura je bila oko minus 15 stupnjeva, dok je zbog jakog vjetra osjećaj hladnoće dosezao i minus 35 stupnjeva.
O detaljima uspona za Radio Bileća govorio je Vladeta Dragojević iz Planinarskog društva “Koritnik” iz Bileće, koji je na Elbrus krenuo istog dana kada i članovi Planinarskog društva “Vedro” iz Zenice, koji su kasnije stradali.
Dragojević je na visini od oko 5.100 metara odlučio prekinuti uspon i vratiti se ratrakom u planinarski dom, dok je ostatak njegove ekipe nastavio prema vrhu zajedno s grupom ruskih vojnika.
Kako je ispričao, njegova ekipa kasnije je došla do visine od oko 5.400 metara, ali ih je tada zahvatilo još veće pogoršanje vremena. Zbog guste magle i jakog vjetra jedva su pronašli put nazad.
Ništa se nije vidjelo, sve je bilo bijelo. Nije se znalo gdje je nebo, a gdje zemlja – prisjetio se Dragojević.
Nakon povratka u dom oko šest sati ujutro, hercegovački planinari su se narednog dana spustili u podnožje planine i krenuli prema Gruziji. Tada su saznali tragičnu vijest – pet njihovih kolega iz Zenice stradalo je tijekom uspona.
Druženje prije uspona
Dragojević kaže da su se sa članovima Planinarskog društva “Vedro” susreli samo nekoliko sati prije tragedije. Razgovarali su, šalili se i dogovarali novo druženje nakon uspona.
Bilo nam je nevjerojatno teško kada smo shvatili da su to ljudi s kojima smo se samo nekoliko sati ranije družili – rekao je.
Ova tragedija, kako ističe, još jednom je pokazala koliko planina može biti nepredvidiva.
Vrh će uvijek čekati, ali ljudski život nema cijenu – poručio je Dragojević.
