Dugotrajne krize, nesigurne profesionalne perspektive, dugovi i mentalni stres obilježavaju životnu situaciju mnogih mladih u Njemačkoj starosti između 14 i 29 godina. Kao reakciju na to, oni se okreću političkim ekstremima ili čak ozbiljno razmišljaju o napuštanju Njemačke. To je centralna poruka nove studije „Mladi u Njemačkoj“, piše DW.
„Rezultati trend-studije na dramatičan način pokazuju koliko su opterećenja posljednjih godina pogodila mlade – u vidu stresa, iscrpljenosti i sve jačeg osjećaja besperspektivnosti“, ističe rukovodiTELJ istraživanja Simon Snecer.
Ratovi i ekonomska situacija
Na pitanje što ih najviše brine, 62 posto mladih Nijemaca je navelo da su to ratovi u Europi i na Bliskom istoku. Visoko na listi su i ekonomski problemi: 53 posto mladih brine se zbog inflacije, dok polovinu njih (50 posto) muče nedostatak i skupoća stambenog prostora.
Oko 48 posto ispitanika osjeća zabrinutost zbog podjela u njemačkom društvu.
Jednak broj mladih, njih 45 posto, naveo je kao razlog za brigu Donald Trump kao predsjednik SAD, klimatske promjene, kolaps penzionog sistema i siromaštvo u starosti. Ekonomsku krizu označilo je kao svoju brigu 44 posto mladih Nijemaca.
Nešto manji, ali i dalje značajan procenat mladih (42 posto) brine zbog jačanja desničarskih ekstremističkih partija, dok 38 posto njih kao veliki teret vidi državni dug koji će pasti na pleća njihove generacije.
Samo 30 posto mladih odbacuje ideju o odlasku iz zemlje
„Čak 21 posto mladih konkretno planira da napusti Njemačku u potrazi za boljim uvjetima života“, ističe autor studije Kilijan Hampel sa Sveučilišta u Konstancu.
Dugoročni trend je još izraženiji. Iznenađujuće je visoka spremnost mladih da u perspektivi napuste Njemačku. Čak 41 posto mladih uzrasta od 14 do 29 godina može da zamisli da u budućnosti radije živi u nekoj drugoj zemlji. Njih 7 posto su neodlučni – dok samo 31 posto odbacuje tu mogućnost.
Gdje mladi Nijemci odlaze?
Prema istraživanju njemačkog statističkog zavoda Destatis iz 2024. najpoželjnija destinacija za Nijemce je Švicarska, a odmah zatim Austrija. Na listi se nalaze i gradovi u Sjedinjenim Američkim Državama, Španjolska i Francuskoj.
„Prošle godine sam tri mjeseca proveo u Tokiju zbog doktorskih studija i veoma mi se dopalo, pa razmišljam da se tamo preselim naredne godine”, rekao je za DW Frederik, 29-godišnji student prava iz Hamburga.
On, međutim, naglašava da motiv nije novac. „Njemačka je dobra za mlade pravnike, pa to nije zbog boljih šansi. Jednostavno mi se dopao drugačiji način života – mirniji i uredniji.“ Dodaje da bi mogao da zamisli život i u Beču, Londonu ili Parizu.
Mentalno opterećenje na rekordnom nivou
Udio mladih koji navode da im je potrebna psihološka pomoć dostigao je novi rekord od 29 posto. Taj postotak je još veći među mladim ženama (34 posto), studentima (32 posto) i nezaposlenima (42 posto).
Upadljivo je i to da 60 posto mladih pokazuje obrasce korištenja pametnih telefona slične zavisnosti, a mnogi se sve češće obraćaju savjetovalištima koja koriste vještačku inteligenciju kada imaju lične probleme.
Spremni na rad, ali bez jasne perspektive
Usprkos teškoj situaciji – velika većina navodi da je spremna da radi i da snosi odgovornost. Istovremeno, međutim, raste sumnja da li se trud i rad u Njemačkoj još isplate.
Posebno se to vidi na tržištu rada: zbog ekonomske neizvjesnosti i sve većeg utjecaja vještačke inteligencije, mladi danas svoje profesionalne šanse procjenjuju znatno lošije nego ranije.
To dovodi i do promjene u izboru obrazovanja. Stručno obrazovanje postaje znatno privlačnije u odnosu na studije – pošto raste strah od nezaposlenosti.
Udio mladih koji imaju dugove dostigao je novi maksimum od 23 posto. Situaciju dodatno pogoršava problem stanovanja: visoke kirije i nedostatak stanova mnogima otežavaju život.
Ozbiljan problem – nejednakost u društvu
Kaspar Ten Haf studira latinski jezik i muziku kako bi postao prosvjetni radnik. Ozbiljan problem, po njegovom mišljenju, postaje sve veća nejednakost između društvenih slojeva.
„U Njemačkoj postoji ogromna razlika između bogatih i siromašnih. Obični radnici plaćaju mnogo poreza, dok se bogatstvo koje su bogati naslijedili gotovo ne oporezuje“, kaže Ten Haf.
