Iako se godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranih radnika u BiH postepeno povećavaju, procedure su komplicirane i dugotrajne, pa za razliku od Hrvatske i drugih zemalja trend njihovog dolaska na naše tržište rada značajno je sporiji.
Najčešće su to državljani Bangladeša, Nepala, Turske ili Kine. Na osnovu odluke Vijeća ministara BiH, kvota radnih dozvola za strance u ovoj godini iznosi 7.229, ali zbog procedura koje traju mjesecima i niza koraka o kojima svoju dozvolu ili mišljenje moraju dati državna ministarstva civilnih poslova, sigurnosti i vanjskih poslova, zatim ministarstva obrazovanja, te županijski i Federalni zavod za zapošljavanje, upitno je hoće li one biti ispunjene, piše Avaz.
Sudski tumač
Posredstvom agencija mi prvo trebamo naći radnika u Indiji, Nepalu, Pakistanu ili nekoj drugoj zemlji, napraviti selekciju, obično kroz online intervjue, a onda započeti proceduru kod naših institucija. Iako najčešće uzimamo NK radnike, sobarice, pomoćne radnike u proizvodnji, potrebna je najprije nostrifikacija njihovih diploma. Koja je to diploma sobarice – pita Smailbegović.
Dalje dodaje da sudski tumač to prevodi na naš jezik, potom se to šalje nadležnom ministarstvu obrazovanja.
Kad dobijemo nostrifikaciju, onda predajemo zavodu za zapošljavanje, kako bi oni provjerili ima li tog profila zanimanja na njihovoj, a onda i na evidenciji ostalih županijskih zavoda. Njihova procedura traje mjesec, a onda ide Federalnom zavodu za zapošljavanje koji izdaje dozvolu – kaže Smailbegović.
Po dobijanju radne dozvole, pokreće se procedura slanja pozivnog pisma i sigurnosnih provjera, pa svoju dozvolu treba dati i Služba za poslove sa strancima.
Potrebna viza
Naša uloga je u tome da su poslodavci dužni da naprave pozivna pisma, koja se ovjeravaju u Službi, a prethodno se vrše određene sigurnosne provjere preko naše OSA BiH. Državljani zemalja s kojima imamo bezvizni režim, poput Turske, dužni su da nam prijave svoj boravak na osnovu radne dozvole koju je poslodavac dužan nabaviti i predati u Službu. U slučaju kad radnik dolazi iz zemlje za koju je potrebna viza, onda Služba vrši sigurnosne provjere i ovjerava pozivna pisma, a kada dođu u BiH opet su dužni da se jave i dobiju boravak u BiH – kaže direktor Službe za poslove sa strancima BiH Žarko Laketa.
Postupak dobivanja vize traje i po nekoliko mjeseci. Smailbegović kaže da su konzularna predstavništva BiH u zemljama iz kojih dolaze strani radnici potkapacitirana.
Interes poslodavaca
Smailbegović tvrdi da cijena rada nije dominantan razlog za zapošljavanje stranaca, već da nezaposlene osobe u BiH ne žele da rade određene vrste poslova.
Ovi radnici nisu ništa jeftiniji od domaćih. Dok on dođe u BiH, to je trošak od 2-3 tisuće maraka. Naše firme nemaju kapacitete da se time bave, pa to rade preko agencija, ali to košta.
Strani radnik negdje mora biti smješten, a i smještaj košta, za razliku od našeg radnika koji negdje već živi. Kad se svi troškovi saberu, nije on ništa jeftiniji, ali naši ljudi biraju posao. I ja ih razumijem, jer ne bih ni ja radio na građevini, na plus 35 stupnjeva, ako mogu u kancelariji, ili mogu otići negdje vani – naveo je.
