Bosna i Hercegovina je prekrasna zemlja s ogromnim prirodnim resursima za razvoj i konkurentnost domaće poljoprivrede. Fenomen prekomjernog uvoza svega i svačega, posebno proizvoda koje možemo sami napraviti, postavlja pitanje zašto više ne cijenimo domaće bogatstvo i ne cijenimo domaću proizvodnju. Državni poticaji za domaće proizvode su nužni, ali ne i dovoljni. Trebat će puno više rada da se zaštite i kupe domaći, piše Federalna.ba.
Teška godina za domaće poljoprivredne proizvođače. Sjetva je skupa, a prije žetve suša je uzela svoj danak. Pa, umjesto da se beru plodovi, sigurnije je zbrajati štetu.
“Rajčice su, na primjer, stigle prije vremena i prije će nestati. Kad budu potrebne za kuhanje, možda ih neće ni biti i bit će na cijeni, ali zato će se uvoziti i opet nećemo dobro proći”, kaže Mile Živanović, poljoprivredni proizvođač.
Čak 80 posto hrane se uvozi. Žitarice, voće, povrće, mlijeko, meso. Ono što treba, ali i ono što već imamo. To stvara višak u domaćoj proizvodnji, što je u konačnici gubitak na račun proizvođača.
“Sposobni smo proizvesti barem 80 – 90% potreba ove zemlje, barem imamo takvu zemlju, vrijedne ljude, nezagađenu zemlju jer relativno to imamo, statistika to najbolje pokazuje. Sada imamo milijun hektara neobrađenog zemljišta”, rekao je Nedžad Bićo, predsjednik Udruge poljoprivrednika Federalnih rezervi.
Neiskorišteni kapaciteti, propadanje domaće hrane, lančano i posljedično dovode do odustajanja i gašenja proizvodnje.
“Nekada smo u Semberiji imali 12 tisuća poljoprivrednih proizvođača, sada nas je ispod tri tisuće. Na kraju kada se sve zbroji, opet je stradao poljoprivrednik, ali na kraju će stradati i potrošač”, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Jer što je teži put proizvoda od njive do stola, to će cijena biti veća. I, dok poljoprivrednici očekuju pomoć od vlasti, resorni ministar u Federaciji objašnjava da se prema zakonu postupak naplate štete pokreće od lokalnih prema višim razinama vlasti.
„Općine koje proglase stanje prirodne nesreće dužne su formirati povjerenstvo za procjenu štete i, u skladu sa svojim financijskim mogućnostima, isplatiti nastalu štetu. Pratit ćemo situaciju u ovom području i ako neka od općina/gradova proglasi izvanredno stanje, vjerujem da će isto razmotriti i županije, a zatim i Federacija Bosne i Hercegovine“, rekao je Kemal Hrnjić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije (NiP).
Poticaji su dobra injekcija domaćoj proizvodnji. Iz godine u godinu u proračunu ima sve više sredstava. Vlada Federacije odobrila je 190 milijuna maraka.
„Sredstva su već operativna, problem je što se proračun kasno usvaja, pa dok se program, pravilnik uradi, sve su to procedure koje županije, Federacija, guraju do zadnjeg trenutka, poštuju svoje rokove, 30-60 dana, a onda dođe vrijeme kada se poticaj počne isplaćivati u nevrijeme“, dodaje Bićo.
Više ulaganja, ali prije svega, potrebno je pozicionirati poljoprivredu na ključno mjesto za razvoj i jačanje države.
„Državna ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju nisu luksuz, to je strateška nužnost, to je ono što svaka zemlja mora prepoznati jer je hrana temelj svakog društva. Ulaganjima u poljoprivredu osiguravamo nova radna mjesta, osiguravamo da ruralna područja ne budu zanemarena. Svaka marka koja se uloži u našeg domaćeg proizvođača ostaje u BIH, ne brine se o njoj negdje vani, hrani naše obitelji, štiti naša sela od izumiranja, a istovremeno osigurava prehrambenu sigurnost“, istaknuo je prof. Muhamed Brka, dekan Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta UNSA.
„Ako želite zaštititi domaću proizvodnju, ona mora biti subvencionirana koliko iznosi razlika između onoga što priznajete i koliko je koštalo nešto proizvesti, inače ćemo ostati bez proizvođača“, tvrdi ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Tako proizvodnja slabi, a s njom i država. Tamo gdje su obradiva polja devastirana, sve je manje ljudi. To je tužna slika zemlje koja ima sve, uključujući zemlju i vodu i klimu, ali zbog fragmentacije sustava loše upravljanje stoji na putu punog potencijala.
