Predaja putovnice policajcu na graničnom prijelazu većini putnika izgleda kao obična formalnost. Dokument se stavi na čitač, policajac pogleda zaslon i nakon nekoliko sekundi odluči može li osoba nastaviti putovanje. Međutim, iza te kratke provjere nalazi se povezivanje podataka iz putovnice s više policijskih i migracijskih evidencija.
Čitač najprije preuzima osnovne podatke iz strojno čitljive zone putovnice. To su ime i prezime, datum rođenja, državljanstvo, spol, broj dokumenta, država koja ga je izdala i datum isteka. Kod biometrijskih putovnica može se očitati i elektronički čip, na kojem se nalaze fotografija vlasnika i drugi podaci predviđeni za potvrdu identiteta i autentičnosti dokumenta.
Sustav zatim provjerava je li putovnica važeća, je li prijavljena kao izgubljena ili ukradena te postoje li znakovi da je dokument poništen, prepravljen ili korišten na nedozvoljen način. Fotografija u dokumentu uspoređuje se s osobom koja stoji pred policajcem, dok se kod sumnje mogu obaviti dodatne provjere zaštitnih elemenata putovnice, piše GPMaljevac.
Na vanjskim granicama schengenskog prostora podaci se provjeravaju u relevantnim nacionalnim i međunarodnim bazama. Jedna od njih je Schengenski informacijski sustav, poznat kao SIS. U njemu se mogu nalaziti upozorenja povezana s osobama za kojima se traga, osobama kojima treba odbiti ulazak, nestalim osobama, sudskim mjerama ili predmetima traženim zbog krađe i kaznenih postupaka.
Provjera može obuhvatiti i Interpolovu bazu ukradenih i izgubljenih putnih dokumenata. Zbog toga osoba koja je ranije prijavila putovnicu kao izgubljenu ne bi trebala putovati s njom čak ni ako je kasnije pronađe. Dokument može ostati evidentiran kao nevažeći, a njegovo korištenje može izazvati zadržavanje i dodatnu kontrolu.
Policajcu se ne prikazuje automatski kompletna životna povijest svakog putnika. Na zaslonu se pojavljuju podaci koji su važni za graničnu kontrolu i eventualna upozorenja za koja službenik ima ovlaštenje. Pristup bazama ograničen je pravilima, a provjere se evidentiraju i podliježu zaštiti osobnih podataka.
Kod državljana zemalja koje nisu članice Europske unije provjeravaju se i uvjeti za ulazak. Policajac može utvrđivati koliko je putnik ranije boravio u schengenskom prostoru, ima li važeću vizu ili boravišnu dozvolu, je li prekoračio dopušteni boravak i postoje li ranije donesene mjere zabrane ulaska ili udaljenja.
Sama putovnica ne pokazuje policajcu gdje osoba radi, koliko novca ima na računu, što je kupovala niti sadržaj njezina mobilnog telefona. Takvi podaci nisu sastavni dio običnog skeniranja putne isprave. Ipak, ako se pojavi službeno upozorenje, sumnja u identitet ili problem s pravom ulaska, putnik može biti izdvojen radi detaljnije provjere.
Duža kontrola ne znači nužno da je osoba počinila prekršaj. Razlog može biti osoba s istim ili sličnim imenom, slabije očitavanje čipa, oštećena putovnica, nejasan ulazni ili izlazni pečat ili potreba da se podatak potvrdi u drugoj evidenciji. Policajac tada može zatražiti dodatni dokument, postaviti pitanja o putovanju ili uputiti vozilo na prostor za detaljnu kontrolu.
U pojedinim slučajevima sustav može upozoriti na osobu, dokument, vozilo ili registarske oznake. Reakcija ovisi o vrsti unesenog upozorenja. To može značiti dodatnu provjeru identiteta, razgovor sa službenikom, privremeno zadržavanje dokumenta, odbijanje ulaska ili postupanje druge nadležne policijske službe.
Zbog toga nekoliko sekundi tišine nakon skeniranja putovnice često nije običan pogled u ime i datum rođenja. U tom kratkom vremenu provjeravaju se autentičnost dokumenta, pravo osobe na prelazak granice i moguća upozorenja u dostupnim policijskim i migracijskim sustavima.
