S dolaskom toplih i sunčanijih dana u prirodi se pojavljuju i zmije, a početak proljeća označava sezonu kada poskoci izlaze iz zimskog mirovanja. Najotrovnija zmija u ovom dijelu Europe pojavljuje se već početkom ožujka, a najčešće se može susresti u Hercegovini, Dalmaciji, Lici i Istri.
Poskok je najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Živi na kamenitim i sunčanim područjima južne Europe i Male Azije, ali nije ograničen samo na kameniti teren. Boja leđa varira od sive, preko žute do smeđe, s karakterističnom cik-cak prugom, dok mu je trbuh bjelkast s crnim točkicama. Mužjaci obično narastu do jednog metra, a glava im je plosnata i trokutasta, sa zjenicama postavljenim okomito i malim roščićem na vrhu njuške.
Vlado Lađarević, dopredsjednik udruge Zmijolovac iz Šumeća kod Slavonskog Broda, objasnio je da je ključno ostati smiren i izbjegavati kontakt sa zmijom. “Ostanite sabrani i zaobiđite zmiju. Nemojte je dirati jer će vas ugristi. Većina ugriza upravo je posljedica ljudske znatiželje ili pokušaja tjeranja zmije”, istaknuo je za Dnevno.hr.
Lađarević dalje pojašnjava da poskok napada isključivo u samoobrani kada se osjeti ugroženim te da je održavanje udaljenosti od barem dva metra najbolja zaštita. Ako se zmija nađe na putu, najbolje je pričekati da se sama udalji ili je široko zaobići jer u blizini često ima još primjeraka.
Ugriz poskoka rijetko završava smrtnim ishodom. Lađarević objašnjava da u 30 posto slučajeva ugriz ne dovodi do izbacivanja otrova, a kad dođe do obrambenog ugriza, zmija ispušta manju količinu. Otrov se sastoji od hemotoksičnih tvari koje mogu zgrušavati krv i izazvati šok, a liječenje se provodi injekcijom protuotrova. Ipak, savjetuje se što prije potražiti liječničku pomoć.
Neven Ažić Rosi, sin jednog od posljednjih poznatih lokalnih zmijara s Bokanjca kod Zadra, ističe za HRT kako je taj opasan posao nekada bio nužnost za one koji nisu imali vlastitu zemlju. Unatoč njihovoj stručnosti, ugrizi nisu bili rijetkost, zbog čega je brza medicinska intervencija i primjena protuotrova oduvijek bila ključna za preživljavanje.
Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) Stanica Zadar u posljednja dva desetljeća zabilježila je tek tri intervencije zbog ugriza poskoka, no naglašavaju važnost točnog informiranja javnosti.
“Možete čuti kojekakve legende, o poskocima koji skaču, ili o kravosasu, koji je naša najveća vrsta zmije, koji pije mlijeko kravi iz vimena i takve stvari. To su sve legende i stvarno bi bilo dobro da se ljudi prvo informiraju”, upozorava Jana Mijailović iz zadarskog HGSS-a.
Jednom prilikom veterinarka Tanja Krulc objasnila je da se poskok boji vode, te da ga se može otjerati tako da ga se njome pošprica. Topot nogu i dodir štapova po tlu također će ga otjerati, a ovo su još neki koraci koji vam mogu pomoći u tjeranju zmija koje često pronađu put do dvorišta i kuća:
Redovita košnja trave i uklanjanje hrpa kamenja, grana, građevinskog materijala i otpada smanjuje skrivališta zmija. Dobro je i pospremiti vrtne alate i opremu, jer zmije vole zaklonjena, tamna mjesta.
Smanjenje broja miševa i štakora izravno smanjuje prisutnost zmija jer su glavni izvor hrane. Osim standardne deratizacije, mogu se koristiti i prirodni predatori poput mačaka, jer zmije izbjegavaju mjesta s aktivnim predatorima.
Više je prirodnih mirisa koje zmije ne vole. Osim sode bikarbone, amonijak, ocat ili ljutkasti biljni ekstrakti poput češnjaka, luka ili ružmarina mogu djelovati kao dodatna barijera. Krpe natopljene tim mirisima postavite u kutove dvorišta i oko kuće.
Zmije osjetljive na vibracije mogu se držati podalje stvaranjem “aktivnog” dvorišta. Topot nogu dok hodate, lagano lupanje štapom po tlu ili čak uređaji koji stvaraju vibracije mogu ih zastrašiti.
Postavljanje niskih fizičkih prepreka poput guste živice, mreže ili kamenih zidova oko vrta ili bazena može otežati zmijama ulazak. Nije savršeno, ali smanjuje šanse za susret.
Zmije izbjegavaju mjesta gdje osjete čest ljudski promet. Redovita aktivnost u dvorištu i prisutnost ljudi prirodno ih odvraća. Ideja s kosom nakon češljanja ili sitnim “signalima prisutnosti” može pomoći, ali to nije zamjena za uredan i održavan okoliš.
