Zovu ga Ronaldo iz Turčinovića, a on je iz Hercegovine, iz Širokog Brijega. On je Stanko Bubalo, bivši nogometni reprezentativac Hrvatske, ponajviše miljenik navijača Osijeka i Hajduka.
Osim što je nogometaš, on je i poljoprivrednik, kako kaže “cijeli život”.
Ekipa Agrokluba upoznala ga je na Ilidži ‘kod Sarajeva’, gdje je došao u program produženja UEFA A-lige licence.
Osim što je aktivan kao nogometni trener, nedavno je njegov lik privukao pažnju poljoprivrednika nakon što se pojavio kao glavni lik u reklamnim objavama poljoprivredne ljekarne “Agropet” iz Širokog Brijega.
„Drži ga rođak i pitao me bismo li snimili reklamu. Završio sam nogometnu karijeru i pristao sam, zašto ne. Uvijek sam volio ići na polje, saditi krumpir“, kaže Stanko na početku razgovora, nimalo opterećen slavom, više usmjeren na zemlju nego na reflektore, na svoj, hercegovački način.
Kaže da tada nije mogao bez krumpira, a ni danas.
„Za nas je to bolje od mesa“, kaže Stanko.
Odgajao je generacije, pa nije ni čudo što je s njim snimio prvu reklamu.
Prisjećajući se djetinjstva, kaže da se u selu uvijek jela kuhana hrana – iz vrta.
„I danas normalno uzgajamo, imamo jednu njivu, hvala Bogu da se navodnjava. Ne sramim se. Kad sam igrao u Hajduku i Osijeku, rekao sam da sadimo barem osnovne stvari – krumpir, mahune, grah, malo mrkve“, kaže Bubalo.
Stanko Bubalo, rođen 1973. u Širokom Brijegu, gdje je započeo nogometnu karijeru, dobio je potvrdu od NK Osijeka za transfer u HNK Hajduk Split, gdje je u jednoj sezoni ostavio dubok trag – 21 gol u 34 utakmice. Posebno je pamtljiv dvoboj s Dinamom u travnju 2001., kada je s dva gola gurnuo Hajduk prema naslovu, učinivši ga miljenikom navijača.
Nakon toga karijeru je nastavio u austrijskom FC Kärntenu, s dva nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
Danas se vratio u Široki Brijeg, gdje radi s mladim igračima i prenosi svoje iskustvo novim generacijama.
U reklamama za Agropet, koje inače nose opis – “Stankov butik za sve namjene oko kuće i na terenu koje normalnom čovjeku trebaju”, nije se slučajno pojavio, niti je tek tako poznata osoba koja govori što je marketinški tim smislio.
„Hoćete li mi vjerovati da sve to znam, jer kupujem sjeme, gnojivo, što god mi treba za kuću“, prekida nas usred pitanja o tome kako nastaju kampanje. Kaže da je od djetinjstva, dok je „njegova majka pisala po papiru“, sam išao u takve kupnje.
„Međutim, bio sam ikona u nogometu, zabijao golove za Osijek, Hajduk, bio sam član hrvatske reprezentacije, a sada me rođak zamolio da mu napravim reklamu. Odjeknulo je kao bomba“, kaže Bubalo, zadovoljan što nema negativnih komentara.
Trenutno je, dodaje, u maloj stisci s vremenom, počinje proljetna sjetva, pa je i na terenu i na njivi i pred kamerama, ali nekako sve stiže. Poslovi u poljoprivredi nisu tako teški kao što su nekad bili.
„Sad rade strojevi, freza prođe, sadimo i mirni ste 20 dana. Kad nikne, lagano okopate, pokrijete i to je to. Prije su ljudi morali napraviti brazde motikom, a onda razasuti đubre. Ali, moram spomenuti, danas tko nema strojeve, kao ja, to je skupo. Dok uzoreš polje, dok kosiš, dok kupuješ sjeme, onda moraš navodnjavati“, nabraja Stanko kao pravi poljoprivrednik.
„Normalna sam osoba, sad me zapitkuju koju kosilicu kupiti. Volim raditi s ljudima, a volim i poljoprivredu, međutim, jako je opasna, moraš puno raditi“, kaže Stanko uz smijeh.
Komentirajući neke od svojih suigrača, kao i zlatnu generaciju hrvatske reprezentacije, kojoj su pripadali njegovi idoli, Davor Šuker i Alen Bokšić, kaže da treba shvatiti da su neki, koji nemaju bašte, pronašli neki drugi hobi, na primjer igraju golf ili nešto drugo.
“Za mene je to odmor kada dođem na njivu, donesem pivo, otvorim ga, a hladna voda teče u kanal, i zoveš prijatelje – ima li zlatne ribice, kakva je situacija. Uživam, radim za sebe, dok sam živ, imat ću svoj luk, krumpir, bižu, grah”, nabraja Stanko.
Prisjetio se i vremena ekspanzije uzgoja smilja, odnosno ‘cmilje’ u Hercegovini, prije otprilike deset godina, kada se sadnja proširila na tisuće hektara. Smilje je tada predstavljeno kao ‘suho zlato’ koje je, nakon početnog ‘buma’, doživjelo krah zbog prezasićenosti tržišta, nemogućnosti otkupa i pada cijena.
“Ukratko, imao sam nešto zapuštene zemlje gdje su pasle krave. Brat me nagovorio i doveli smo bager, prekopali smo. Pozvao sam pet ili šest ljudi da mi pomognu, platio sam, ponijela nas je euforija, sve je bilo u redu, dok se nije prodalo, dilema zašto je propalo nikada nije riješena”, Stanko opisuje kako je upao u zamku ‘smiljomanije’, od tada, kako kaže, dok je živ, vjeruje samo u krumpir, a možda…
Danas, dodaje, često mu govore da bi, da je ostao u Hajduku, zaradio milijune, ali ne žali ni za čim, imali su dovoljno, nešto je uložio, nešto potrošio.
„Novac se troši. Ali velika je razlika u nogometu 90-ih i sada. Jer vidite, igrači nisu ni na klupi, a ima milijuna. Sve je napredovalo 100%“, kaže i ističe da i danas prati sva događanja.
Sretan je i zbog plasmana reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo. Međutim, kada bi se našli u dvoboju s Hrvatskom, otvoreno bi navijao za momčad kojoj je pripadao.
„Navijao bih za Hrvatsku, ali drago mi je da je i Bosna napredovala, jer ti dečki to zaslužuju. Svaka čast Barbarezu, napravio je čudo s Bosnom i Hercegovinom u kratkom vremenu. Svakoj momčadi treba kvaliteta i vrijeme. Znam kakvi su naši ljudi, odmah bi zauzeli prvo mjesto. Pa znate da jedna Italija ili Danska nisu otišle. S druge strane, Hrvatska ima kontinuitet dugi niz godina, istog trenera, istog igrača, istu upravu“, zaključuje Bubalo, dodajući da je neosporno da u Bosni i Hercegovini postoje talenti.
