Biti ravnopravan, a ne samo prisutan. Osobe s invaliditetom u našem društvu i dalje biju bitke koje bi trebale biti davna prošlost – od visokih trotoara do nepristupačnog tržišta rada. Ipak, iz Hercegovačko-neretvanske županije stižu ohrabrujuće vijesti. Sistemska podrška i uvođenje asistivnog pomaganja i podrške osobama s različitim potrebama omogućila bi veću slobodu i ravnopravno uključivanje u društvo, piše N1.
Već duži niz godina, Aida Žigo radi u butiku koji zapošljava osobe s poteškoćama u razvoju. Posao trgovca savladala je s lakoćom, a svakodnevni rad s kupcima dao joj je samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. Danas joj ovaj posao ne znači samo izvor prihoda, već i priliku da pokaže svoje sposobnosti i bude samostalna.
“Služimo mušterije, slažemo odjeću, čistimo radnju. Znači mi za kiriju, za posao, za struju, za vodu, za sve”, kazala je Žigo.
Iako bez stalnog zaposlenja, u invalidskim kolicima i s ogromnom voljom, Ivica Pavlović volontira na radiju, gdje aktivno sudjeluje u programu. Put do obrazovanja, u invalidskim kolicima za njega nije bio jednostavan, pa je zbog neprilagođenih javnih ustanova diplome morao stjecati izvanrednim školovanjem. Ivica najbolje zna koliko je Mostar još uvijek daleko od istinski inkluzivnog grada, iako, kako kaže, u posljednjim godinama postoje određeni pomaci.
“A ima još puno toga što treba uraditi, poručio bih ljudima koji koriste kolica da ne odustaju i da budu uporni da ne bi zbog 2-3 stepenice rekli ja ne mogu dalje, uvijek neko naiđe pa ja zamolim ljude da pomognu”, navodi Pavlović.
Osobnog asistenta nikad nije imao. Sve obaveze, kretanja i prepreke godinama savladava sam. Zato danas jasno apelira da se pitanje asistivnog pomaganja riješi na županijskom nivou, kako bi osobe s invaliditetom imale podršku koja nije privilegija, već pravo.
Radi se na zakonu o osobnoj asistenciji
A da se na zakonu o losobnoj asistenciji već radi, tvrdi skupštinska zastupnica Vesna Šunjić, koja ga uskoro planira uputiti u skupštinsku proceduru.
“Rukovodila sam se zakonom o osobnoj asistenciji koji vrijedi u RH i koji je nedavno korigiran. Zakon u Hrvatskoj predviđa da ako imate poteškoće, možete imati osobnog asistenta čak i ako su njihovi roditelji njegovatelji. Jer vi ako ste slijepac, slabovidna osoba, imate poteškoće u kretanju, pogotovo u gradovima kao što su naši, vi nijednu aktivnost ako ste korisnik kolica ne možete samostalno provesti. Zamislite sad da odete platiti račune, zubaru, u nabavku, na šišanje, bilo koju aktivnost koju mi uzimamo zdravo za gotovo, to je jako izazovno”, ističe Šunjić.
Stručnjaci ističu da je uvođenje osobnih asistenata možda najvažnija podrška osobama sa invaliditetom, često i važnija od materijalnih prava, posebno u obrazovnim ustanovama. U predškolskim institucijama, kako tvrde, čak više od 25 posto djece ima neku poteškoću u razvoju, što dodatno naglašava potrebu za ovakvom podrškom.
“Imate različite vrste invaliditete, intelektualno jako očuvane osobe ali im treba personalni asistent. Imate mlade ljude čiji su roditelji ostarili koji bi mogli ići u samostalno stanovanje ali im treba asistent. U svakom segmetu života, asistent ima svoje mjesto”, poručuje Danijela Kegelj, direktorica Dječjih vrtića Mostar.
“Najbitnije da je usvojena strategija u oblasti invalidnosti. Postoji dokument koji treba poštovati, ne samo mi nego vladajuće strukture, oni koji donose zakone da se ti zakoni poštuju, da neko vodi računa da se oni implementiraju”, smatra Erna Topuz iz Udruženja “Sunce”.
Mnogi ostaju bez prilike
A kada je riječ o zaposlenju, mnogi od njih ostaju bez prilike, jer barijere na tržištu rada i dalje ih ograničavaju.
“Dok god ne bude razumijevanja u ekonomskom sektoru da osobe sa invaliditetom itekako mogu i posvećene su poslu možda više nego drugi, onda će sigurno doći da će i rezultati u postizanju biznisa biti dobri, ali samo osobama sa invaliditetom treba pružiti priliku, one će se dokazati da zaslužuju biti zaposlenici”, ističe Jasna Rebac iz Koalicije OSI HNK.
Baš kao što je svojom predanošću u poslu pokazala Aida sa početka priče. Uprkos poteškoćama u razvoju, moguće je doprinositi zajednici, dovoljno je pružiti priliku, omogućiti uvjete da se sposobnosti pokažu i vrijednosti prepoznaju, piše N1.
