U nemogućim uvjetima otimačine, uzurpacije i prijevare hrvatski birači su se na federalnoj razini ponijeli izuzetno zrelo. Pokazuje to raspored snaga u Zastupničkom domu federalnog parlamenta. Kada uzmete sastav hrvatskih stranaka koje su ušle u to zakonodavno tijelo vidite o čemu je riječ. Pet je takvih: HDZ BiH, HDZ 1990., HSS BiH, HRS i Vukadinov HNP.
Piše: Miroslav Vasilj
Na prvu ništa neobično. Ništa posebno. Pa ipak kada ih analizirate i usporedite s bošnjačkim i srpskim strankama koje su prešle izborni prag na federalnoj razini vidljiva je razlika. Nevjerojatan je taj spektar hrvatskih stranaka koje su se rasporedile od ljevice, preko centra, regionalista do desnice. Na koji način? Prije svega kada je riječ o centru tu su HDZ BiH Dragana Čovića i HDZ 1990. Ilije Cvitanovića koje su pučke – demokršćanske stranke. One oko kojih se ponajviše okuplja hrvatsko biračko tijelo.
S druge strane Hrvatski nacionalni pomak Ivana Vukadina isto tako bi se mogao svrstati u taj spektar no riječ je o stranci koja djeluje na regionalnoj razini u Herceg-bosanskoj županiji pa se može svrstati u regionalne stranke. Svoju istinsku snagu pokazali su na proteklim izborima. Istodobno Hrvatska republikanska stranka na čelu sa Slavenom Ragužem nešto je desnije od njih, ali toliko da se može svrstati u red konzervativnih stranaka s kojima i surađuju u Europskom parlamentu.
I ostaje ljevica bez koje su Hrvati dugo bili no Hrvatska seljačka stranka BiH na čelu s Mariom Karamatićem, a u suradnji s HSS-om iz Zagreba Kreše Beljaka, prometnula se u lijevu hrvatsku stranku i to ne bilo kakvu lijevu nego lijevo-zelenu, što je i sam Karamatić u nekoliko navrata potvrdio. Kada se analizira vidljivo je da su Hrvati glasove rasporedili na tih pet stranaka i da je njihov spektar sličan onome u Europskom parlamentu od zelene ljevice, preko pučana i regionalista do desnih konzervativaca i reformista.
No iako različite sve one imaju tri jednaka politička cilja – poštivanje izborne volje hrvatskoga biračkog tijela, federalizacija zemlje te euro-atlantske integracije. I tu nema odstupanja. Nema proklizavanja. I to pokazuje zrelost te scene. Kada se analizira bošnjačka ili srpska stranačka scena tamo ne postoji tako različit politički spektar iako ta dva biračka tijela za razliku od Hrvata nisu u grču da će ih netko preglasati, oteti ili okupirati njihove pozicije.
I zato takvu dobru političku poziciju sada treba iskoristiti i pretočiti je u dobro za svakog čovjeka. Da plaće u realnom sektoru budu veće. Da razvijamo proizvodnju. Zaštitimo okoliš. Razvijamo IT sektor. Ulažemo u poljoprivredu. Pojačamo socijalnu skrb. Smanjujemo poreze. Potičemo mlade obitelji da ovdje ostanu. Ulažemo u umjetnost. Povećamo mirovine. Ulažemo u obrazovanje, istraživanja i znanost. Ukratko da se napravi potpuna preobrazba iz Kalimero politike nepravde – u konkretne rezultate koje će osjetiti ljudi na terenu.
