Unutar jednog desetljeća oko 39 posto vremena utrošenog na kućanske poslove i brigu za voljene moglo bi se automatizirati, kažu stručnjaci, a prenio je BBC.
Znanstvenici iz Ujedinjenog Kraljevstva i Japana zamolili su 65 stručnjaka za umjetnu inteligenciju (AI) da predvide količinu automatizacije uobičajenih kućanskih poslova za 10 godina.
Stručnjaci predviđaju da će kupovina namirnica vjerojatno doživjeti najviše automatizacije, dok je najmanja vjerojatnost da će AI utjecati na brigu o mladima ili starima.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS ONE.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu i japanskog Sveučilišta Ochanomizu željeli su znati kakav bi utjecaj roboti mogli imati na neplaćene kućanske poslove. “Ako će roboti preuzeti naša radna mjesta, hoće li barem umjesto nas iznositi smeće?”, upitali su.
Roboti “za kućanske poslove”, kao što su roboti usisavači, “postali su najproizvođeniji i najprodavaniji roboti na svijetu”, primijetili su znanstvenici.
Tim je pitao 29 stručnjaka za umjetnu inteligenciju iz UK-a i 36 stručnjaka za umjetnu inteligenciju iz Japana za njihove prognoze o robotima u kući.
Stručnjaci iz Ujedinjenog Kraljevstva bili su optimističniji u pogledu kućne automatizacije u usporedbi sa svojim kolegicama, dok je situacija u Japanu bila obrnuta.
Ali zadaci za koje su stručnjaci smatrali da mogu biti automatizirani bili su različiti. “Predviđa se da će samo 28 posto rada u pogledu skrbi, uključujući aktivnosti kao što su podučavanje djeteta, pratnja djeteta ili briga o starijem članu obitelji, biti automatizirano”, rekla je dr. Lulu Shi, sociologinja sa Sveučilišta u Oxfordu.
S druge strane, očekuje se da će tehnologija smanjiti 60 posto vremena koje provodimo u kupnji namirnica, kažu stručnjaci.
Predviđanja da će nas “u sljedećih deset godina” roboti osloboditi kućanskih poslova imaju dugu povijest i određeni skepticizam može biti opravdan. Godine 1966. televizijska emisija Tomorrow’s World izvijestila je o kućnom robotu koji je mogao kuhati večeru, šetati psa, čuvati bebu, kupovati, miješati koktele i obavljati mnoge druge zadatke.
Kad bi njegovim kreatorima dali samo milijun funti, uređaj bi mogao biti u funkciji do 1976., glasila je vijest…
Ekaterina Hertog, izvanredna profesorica umjetne inteligencije i društva na Sveučilištu u Oxfordu i jedna od autorica studije povlači paralele s optimizmom koji je dugo okruživao samovozeće automobile.
“Obećanje da će samovozeći automobili biti na ulicama, zamijeniti taksije, postoji, mislim, već desetljećima – a ipak, nismo uspjeli napraviti robote da dobro funkcioniraju ili ove samovozeće automobile da upravljaju u nepredvidivom okruženju naših ulica. Domovi su u tom smislu slični”.
Dr. Kate Devlin, predavačica AI-a i društva na King’s Collegeu u Londonu, koja nije bila uključena u studiju, kaže da će tehnologija vjerojatnije pomoći ljudima, umjesto da ih zamijeni.
“Teško je i skupo napraviti robota koji može obaviti višestruke ili općenite poslove. Umjesto toga, lakše je i korisnije stvoriti pomoćnu tehnologiju koja će nam pomoći, a ne zamijeniti nas”, rekla je.
Istraživanje sugerira da bi kućna automatizacija mogla osloboditi mnogo vremena utrošenog na neplaćene kućanske poslove. U Ujedinjenom Kraljevstvu radno sposobni muškarci obavljaju oko 50 posto manje ovog neplaćenog posla od radno sposobnih žena, dok u Japanu muškarci rade manje od petine.
Nerazmjeran teret kućanskih poslova na ženama negativno utječe na primanja, štednju i mirovinu žena, tvrdi prof. Hertog. Sve veća automatizacija bi stoga mogla rezultirati većom ravnopravnošću spolova, kažu znanstvenici.
Međutim, tehnologija može biti skupa. Ako su sustavi za pomoć u kućanskim poslovima dostupni samo podskupini društva, to će dovesti do povećanja nejednakosti, rekla je Hertog.
