Grad Mostar uputio je službeno priopćenje za javnost u kojem oštro odgovara na nedavne izjave Muftijstva mostarskog vezane uz izgradnju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (HNK).
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Muftijstvo mostarsko u svojem priopćenju otvorilo je niz drugih tema, ali nije odgovorilo na pitanje koje je bilo povod njihovoj objavi. Zato ga ponovno javno postavljamo: Ima li fetva muftije Salema Dedovića, kojom se vjersko pravno stajalište pokušava javnoj vlasti nametnuti kao obvezujuća pravna činjenica, utjecaj na odluke inspekcija i pravosudnih tijela?
To nije pitanje vjere niti odnosa prema bilo kojoj vjerskoj zajednici. To je legitimno pitanje o sekularnom pravnom poretku, neovisnosti institucija i jednakosti svih građana pred zakonom.
Muftijstvo mostarsko ima pravo iznositi vlastite stavove o bilo kojim pitanjima i temama, ali nema mandat govoriti „u ime građana“ Mostara. U ime građana govore oni kojima su građani taj mandat dali na izborima. Jednako tako, pitanja o pravnoj i građevinskoj dokumentaciji, kao i pojedinim upravnim aktima ne rješavaju se medijskim priopćenjima i upornim ponavljanjima tvrdnji bez pravnog i činjeničnog pokrića. To je posao institucija ovoga grada i države koje svoja postupanja moraju obavljati na temelju zakona, službene dokumentacije i činjenica, a ne pod pritiskom agresivnih priopćenja i obvezujućih fetvi.
Neke tvrdnje iz priopćenja Muftijstva, ipak, zahtijevaju jasan odgovor.
Muftijstvo pokušava izjednačiti javno iznesene političke stavove biskupa Ratka Perića s fetvom muftije Salema Dedovića. Ta je usporedba neodrživa. Ivo Josipović javno je deklarirani agnostik i mogao je Perićeve stavove slobodno prihvatiti ili odbaciti bez ikakvih vjerskih, javnih ili pravnih posljedica.
Biskupov javno izneseni politički stav nije akt kojim se javnoj vlasti nalaže da određeno vjersko tumačenje prihvati kao obvezujuće. Upravo se to, međutim, navodi u fetvi muftije Dedovića, koja se posebno obraća muslimanima na odgovornim društvenim i političkim funkcijama.
Jedno je javno zastupati politički stav, a nešto sasvim drugo koristiti vjerski autoritet kako bi se nositelje javnih funkcija usmjeravalo i stavljalo u funkciju legitimiranja i legaliziranja pravno neutemeljenih i činjenično nedokazanih tvrdnji te ostvarivanja interesa i ciljeva koji se u fetvi navode.
Isto tako, blagoslov nekog prostora nije pravni akt niti se predlaže sudu kao obvezujući argument za stjecanje prava na gradsku imovinu.
Muftijstvo nadalje pita zašto Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru nije srušeno.
Kazalište nije srušeno zato što su oni koji su ga željeli srušiti bili zaustavljeni u svojim nezakonitim i nenadležnim aktivnostima, kao na primjer nenadležni inspektor Ibrulj. Isto tako, neće biti srušeno ni u budućnosti, niti će gradnja biti zaustavljena zato što postoji pravomoćno odobrenje za građenje, zato jer je Grad vlasnik predmetne parcele i suvlasnik javne ustanove kulture Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Ponavljamo, javne ustanove kulture. Ako je problem u prefiksu „hrvatsko“, kao što to svi znamo, samo se neki pretvaraju da ne znaju, javno to priznajte. Ako ne možete javno, priznajte barem sebi, u tajnosti, bi li zgrada bila problem da je gradi Gradsko pozorište Mostar?
Dana 11. svibnja 2021. godine Gradsko vijeće Grada Mostara Odlukom broj 01-02-85/21 prihvatilo je 50 posto osnivačkih prava nad HNK Mostar te prava i obveze koje iz toga proizlaze. Grad Mostar od tada financira ustanovu, imenuje članove Upravnog vijeća, daje suglasnost na imenovanje ravnatelja te razmatra i usvaja godišnja izvješća u kojima se eksplicitno navode gradnja i ulaganja u zgradu. Zakonska je obveza Grada štititi vlastite javne ustanove, njihove interese i imovinu jer su to ujedno i interesi i imovina Grada Mostara.
A kada već spominjete nadležnosti Općine Mostar 1996. godine i tko je čime imao pravo raspolagati, molimo Muftijstvo da odgovori na pitanje je li Safet Oručević 10. siječnja 1997. godine bio nadležan donijeti „ODLUKU o izmjeni i dopuni Odluke o prenošenju nekretnina na upravljanje i korištenje ODBORU ISLAMSKE ZAJEDNICE“, kojom je spomenutom Odboru na upravljanje i korištenje dodijelio 205 nekretnina u različitim dijelovima grada, uključujući i nekretnine s područja tadašnje Općine Mostar te nekretnine u Centralnoj zoni. Osobito imajući u vidu činjenicu da je šest mjeseci prije nego što je spomenutu Odluku potpisao kao predsjednik Skupštine Opštine Mostar i ovjerio pečatom Skupštine Opštine Mostar bio imenovan za dogradonačelnika Grada Mostara.
Također, skupa sa Safetom Oručevićem mogli biste odgovoriti i na pitanje kako to da na spomenutom popisu od 205 nekretnina nema građevinske čestice na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar i kako to da na tom popisu nema nijedne katastarske čestice niti lokaliteta koji se zove „Lakišića harem“?
Muftijstvo se na kraju poziva na navodni „kontinuitet vlasništva“.
O kakvom kontinuitetu vlasništva Muftijstvo govori kada je dokazana pravna činjenica da Islamska zajednica nikada u katastru i gruntovnici nije bila upisana ni kao posjednik, ni kao korisnik, ni kao vlasnik građevinske čestice na kojoj se gradi zgrada HNK Mostar? Javnosti nikada nije predočena vakufnama za predmetnu česticu niti bilo koji drugi službeni dokument u kojem se navodi da je Islamska zajednica ikada bila vlasnik predmetnog prostora.
O kakvom je onda kontinuitetu vlasništva riječ?
Ako postoji neki kontinuitet vezan uz ovu tematiku, onda je to jedino kontinuitet neistinitih tvrdnji i zahtjeva bez pravnog i činjeničnog pokrića. Iz poštovanja prema instituciji Muftijstva nećemo upotrijebiti neku težu, a primjereniju riječ.
Grad Mostar neće dopustiti da se njegovim institucijama, javnim poduzećima, imovinom i razvojnim projektima upravlja pritiscima, nedokazanim tvrdnjama ili vjerskim tumačenjima koja se javnoj vlasti pokušavaju nametnuti kao obvezujuća. O zakonitosti dokumentacije i pravu vlasništva trebaju odlučivati nadležna tijela na temelju zakona, procedura, činjenica i dokumenata, a ne na temelju nedokazanih tvrdnji i neutemeljenih pravnih konstrukcija iznesenih u fetvi muftije Salema Dedovića koja završava ukazivanjem, citiramo, „da je javna vlast u obavezi da prihvati tumačenje iz ove fetve kao obvezujuće“.
