Uoči konferencije „Pružanje socijalne pomoći i podrška vulnerabilnim skupinama“, koja će se održati sutra, 28. svibnja od 14-16 sati u Gradskoj vijećnici Grada Mostara, razgovarali smo s Antoniom Zelenikom, ravnateljem Pučke kuhinje Mostar.
Povod razgovora su sve veće potrebe korisnika, izazovi s kojima se susreću humanitarne organizacije te važnost jačanja suradnje između institucija, organizacija i zajednice kako bi se osigurala kvalitetnija i održiva pomoć najugroženijim građanima. Poseban naglasak konferencije bit će stavljen na smanjenje bacanja hrane i razvoj sustava doniranja viškova hrane, zbog čega su na konferenciju pozvani proizvođači i distributeri hrane, kao i predstavnici maloprodajnih lanaca prehrambenih proizvoda.
Kojoj publici je ova konferencija namijenjena i zašto je važno da se na jednom mjestu okupe institucije, humanitarne organizacije, ali i predstavnici privatnog sektora koji se bave proizvodnjom ili prodajom hrane?
Upravo prethodno nabrojanim u pitanju je ova konferencija i namijenjena sa posebnim naglaskom na privatni sektor jer oni kontroliraju proizvodnju i distribuciju hrane i jedina šansa da uspije priča Socijalne/solidarne banke hrane je donacija hrane, a posebno one koja je pred istekom roka trajanja.
Koliko dnevno i godišnje pripremate i podijelite obroka u Pučkoj kuhinji Mostar, te kako ocjenjujete trenutne kapacitete – uspijevate li odgovoriti na sve potrebe korisnika i s kojim biste rezultatima u radu bili zadovoljni u narednom razdoblju?
Dnevno u prosjeku dijelimo oko 200 obroka, što je na godišnjoj razini preko 80 000 obroka. Trenutno nekako uspijevamo stizati sve zadatke koji se stavljaju ispred nas, ali ne bismo uspjeli bez dobrih ljudi I talijanskih donacija. Mi smo zadovoljni kad naši korisnici odu zadovoljni i sutra se vrate po hranu jer nemaju zamjerki.
Koje su trenutno najveće operativne i organizacijske potrebe Pučke kuhinje Mostar – govorimo li više o hrani, financijskim sredstvima, logistici ili volonterskoj podršci?
Da ste nam ovo pitanje postavili prije dvije godine, sve navedeno bi nam bila potreba, ali evo nakon godinu i pol rada, možemo reći da smo se u dobra doba stabilizirali, dobili smo podršku iz RH za renoviranje tako da imamo svakodnevno bolje uvjete za rad. Hrane i donacija uvijek treba, a što se tiče financija, mi iz proračuna možemo pokriti 70-75% godišnjih troškova, zato su nam vrlo važne donacije i humanitarne akcije. Što se tiče volontiranja, svaki dan se sve više i više budi svijest kod našeg naroda za volontiranjem I na tome trebamo sve više i više raditi.
Na konferenciji se posebno naglašava koncept socijalne banke hrane. Što on konkretno znači u praksi i kako bi njegovo uvođenje moglo promijeniti način prikupljanja i raspodjele viškova hrane u Mostaru?
Ideja je potekla od talijanskog udruženja Auser Montegrotto koji su nam godina donatori. Oni to rade vrlo ozbiljno, a u Republici Hrvatskoj se svaki dan to radi sve bolje. Oni imaju na području cijele Hrvatske 10 takvih banaka hrane, a mi u BiH samo jednu u Sarajevu. Osnivanje bi puno pomoglo svim ustanovama koje se bave ovim poslom a posebno našim korisnicima. No, ova priča ne ovisi od nas, nego od lanca proizvodnje, prodaje i distribucije hrane. Ukoliko oni ovo ne prepoznaju, od toga neće biti ništa, osim fine ideje i priče.
Koliko je danas razvijena suradnja Pučke kuhinje s institucijama, donatorima i privatnim sektorom te gdje vidite najveći prostor za napredak, posebno u kontekstu smanjenja bacanja hrane i jačanja sustavne podrške najugroženijima?
Odgovor na ovo pitanje se zove Socijalna/solidarna banka hrane i zbog toga organiziramo ovu konferenciju jer nam je potrebna bolja suradnja i automatski ćemo biti bolje produktivni i raspolagati ćemo sa više informacija. U ovoj priči su važni Centri za socijalni rad koji su pod velikim pritiskom jer vode vrlo važan resurs, a posebno osjetljiv i imaju najviše informacija o ugroženom stanovništvu.
