Francuska i Njemačka službeno su napustile plan o zajedničkoj izgradnji borbenog zrakoplova sljedeće generacije, projekta poznatog pod kraticama FCAS i SCAF.
Odluka o potpunom prekidu suradnje uslijedila je nakon dubokih, nepremostivih industrijskih i političkih nesuglasica. Ovaj kolaps predstavlja vjerojatno najteži udarac viziji francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o stvaranju vojno neovisnog kontinenta, piše Politico.
Slom ovog megalomanskog programa, čija se vrijednost procjenjivala na minimalno 100 milijardi eura, zorno ilustrira koliko je teško natjerati europske sile na suradnju na kompleksnim vojnim projektima. Sve se to događa u najgorem mogućem trenutku, u vrijeme otvorenih prijetnji iz Moskve i opravdanog straha za pouzdanost i stabilnost saveza sa SAD-om.
Macron i njemački kancelar Friedrich Merz došli su do zajedničkog zaključka da se uključene tvrtke jednostavno ne mogu dogovoriti o gradnji zajedničkog aviona. Kako se doznaje iz visokih izvora u njemačkoj vladi, Merz je stoga i službeno savjetovao Macronu da se razvoj ovog zrakoplova ne nastavi.
Ambiciozni projekt, u koji se naknadno uključila i Španjolska, lansirali su 2017. godine Emmanuel Macron i tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel. Plan je bio da novi sustav šeste generacije do 2040. godine u potpunosti zamijeni njemačke Eurofightere i francuske Rafale zrakoplove te postane kralježnica europske moći u zraku.
Međutim, program je godinama bio paraliziran zbog ogorčenog rata za premoć između francuskog giganta Dassault Aviation i njemačko-španjolskog konzorcija Airbus Defence and Space.
Svatko je htio kontrolirati ključne tehnologije i donositi konačne odluke o budžetu i dobavljačima. Osim samog aviona, projekt je trebao uključivati flotu naprednih pratećih dronova i takozvani ‘borbeni oblak‘ – digitalni živčani sustav koji bi pomoću satelita i umjetne inteligencije umrežio sve komponente na bojištu.
Izvori iz diplomatskih krugova u Berlinu i Parizu mjesecima su tvrdili da je projekt zapravo klinički mrtav. Sukob je eskalirao kada je Dassault, proizvođač francuskog Rafalea, ultimativno zatražio apsolutno vodstvo u razvoju zrakoplova. Prema njihovoj zamisli, Airbus bi bio tek obični podizvođač s ograničenim uvidom u nacrte.
Airbus je takav pristup glatko odbio, argumentirajući da bi to partnerski program pretvorilo u čisto francuski projekt koji bi se financirao njemačkim i španjolskim poreznim novcem.
Osim industrijske taštine, presudile su i nepremostive taktičke razlike u samom dizajnu. Pariz je čvrsto inzistirao na lakšem avionu koji može polijetati s njihovih nosača zrakoplova, dok je Berlin tražio masivniji, teži zrakoplov s većim doletom, optimiziran za premoć u zraku nad europskim tlom.
Kao kompromis, Berlin je u jednom trenutku predložio izgradnju dvaju potpuno različitih aviona, no to je za Pariz bilo financijski i logistički neprihvatljivo, piše France24.
Francuski politički vrh nije skrivao razočaranje, a Cédric Perrin, predsjednik odbora za obranu u francuskom Senatu, otvoreno je komentirao kako je jedino još Emmanuel Macron slijepo vjerovao u opstanak ovog projekta te da je bolje što prije donijeti ovu odluku kako se ne bi gubilo dodatno vrijeme i novac.
Ipak, njemačka strana naglašava da potpuni krah aviona ne znači nužno i prekid svake suradnje. Pariz i Berlin pokušat će spasiti barem razvoj dronova i spomenutog digitalnog sustava.
Ministarstva obrane obje zemlje dobila su zadatak da do samita u srpnju izrade novi plan suradnje usmjeren na nekoliko realističnih i relevantnih popratnih projekata.
No, kritičari upozoravaju da je ovaj krah samo nastavak dugog niza neuspjeha zajedničke europske obrane. Posljednjih godina sličnu su sudbinu doživjeli zajednički francusko-njemački planovi za razvoj pomorskih patrolnih aviona, novog super-tenka i modernih topničkih sustava.
Francuska se također tiho povukla iz višenamjenskog projekta Eurodrone, ostavljajući Njemačku, Italiju i Španjolsku u potpunoj neizvjesnosti.
Nakon ovog teškog obrambenog razvoda, Njemačka se nalazi u iznimno nezavidnoj poziciji. Opcija spajanja s konkurentskim projektom GCAP, koji zajednički razvijaju Velika Britanija, Italija i Japan, teško je izvediva jer je taj program već duboko strukturiran i u njemu nema mjesta za novog teškaša koji bi ponovno tražio svoja prava na suodlučivanje.
Druga teoretska opcija je švedski Saab, s kojim Airbus ima dobre odnose. Ipak, vojni stručnjaci napominju da Šveđani povijesno razvijaju manje, lakše i jeftinije lovce, što je u potpunoj suprotnosti s robusnim strojem kakav je Berlinu potreban za obranu istočnih granica NATO saveza.
Zavjesa je tako spuštena, a Europa je još jednom bolno dokazala da su nacionalni interesi, politički prestiž i profit domaćih kompanija i dalje daleko ispred zajedničke europske sigurnosti, zaključuje Politico.
